Piše: Slavko BASARA

„Aterirali“ smo u Sportski centar „Pigadia“, nije bilo planirano ali kao spontani domaćin nametnuo se trener prvog tima Škode Ksantija Rumun Razvan Lučesku. Objasnio nam je gdje da se javimo. Iskoristili smo susret za mini-intervju i fotografisanje.
Sportski centar grčkog prvoligaša je fantastičan. Pored glavnog stadiona postoje dva kompleksa, jedan za prvi tim, a drugi za „B“ ekipu i omladinske selekcije. U sklopu „Pigadie“ nalazi se i velelepni hotel u kojem stanuju i hrane se fudbaleri Škode Ksantija. Sve je kao iz bajke.
Grci su smiren narod. „Orilo-gorilo“ kod njih je uvijek sve „kul“. Lagano, bez naprezanje i nekog prevelikog stresa – sve će biti na vrijeme i onako kako je planirano. Laganini...
Naši igrači u svlačionici. Domaćini donose kruške i jabuke, pakete vode. Presvlačenje. Selektor Branimir Tulić sa pomoćnicima drži sastanak, saopštava startnih 11: Petrović, Filipović, Radović, Pekija, Paštar, Arnautović, Kikić, Škorić, Milanović, Rastoka i Jandrić. Na tabli se „crta“ taktika i dijele zadaci. Pomoćnik Zoran Dragišić razrađuje prekide.
- Momci idemo na pobjedu! – kaže seletor Tulić.
- Idemooooooooo! – odgovoriše reprezentativci.
Za to vrijeme kolege po profesiji, tandem iz Radio-televizije Republike Srpske novinar Nemanja Babić i snimatelj Zoran Jovičić „gataju“ odakle da snimaju utakmicu. Slijedi postavljanje podijuma za kameru – guraju se razi predmeti, ograde, kutije, na kamaru. Šta sve novinari u karijeri rade samo da odrade profesionalno zadatak. Još jednom sam vidio, na primjeru kolega, da je naša profesija jedna od najprilagodljivijih na svijetu.
Nije lako biti novinar! Ni snimatelj!
Naši reprezentativci istrčavaju na teren. Zagrijavanje. Vrijeme ugodno, malo prohladno. Okupljaju se i gledaoci. Pored Mirka Miloševića, člana Izvršnog odbora FS Republike Srpske, vođe puta, Ana Mitić iz Leskovca. Studira u Ksantiju, a njen dječko je sudija na utakmici. Objašnjavala mu je šta je to Srbija, a šta Republika Srpska. Kaže da nije sigurna da ju je razumio.
Nije ni bitno. Bliži se početak utakmice. Hladunjav vjetar pojačava. Konačno kreće meč. Domaćin, na startu, rastrčaniji, naši nekako još uspavani. Sigurno od dugog i napronog puta. Grci prvih 15-tak minuta vladaju terenom. Selektor Tulić sa klupe vodi ekipu. Daje dodatna uputstva. Pritisak domaćina jenjava. Preuzeli smo inicijativu. Redaju se šanse. Lopta neće u gol. Na poluvrijeme se otišlo bez golova.
Nastavak je počeo tamo gdje se stalo u 45. minutu. Republika Srpska dominira, drži konce igre u svojim rukama, stvara šanse. Slobodan milanović pravi egzibicije, poigrava se sa defanzivcima iz Grčke. Tulić sa klupe ubacuje „osvježenje“. U dresu reprezentacije debituje mladi vezista Rudar Prijedora Ajdin Redžić (17), najmlađi član naše ekspedicije.
- Redžić treba da igra uz desnu aut-liniji, osjećam da će dati gol – rekao je pomoćni trener Igor Janković.
Igrao se 76. minut, takođe rezervista iz Slobode (Novi Grad) Ljuban Antonić daje pas Prijedorčaninu ovaj bježi svojim čuvarima. Mreža Grka se trese.
-Goooooooooooooollllllllllllllllll – radost na klupi Republike Srpske.
Svi smo poskočili. Slavlje. „Buket“ naših igrača na terenu. Osmijesi i na klupi i naterenu. Kasnije se ispostavilo da je zlatna noga Ajdina Redžića presudila pobjednika.
Utakmica je završena. Naši reprezentativci i domaćim novinarima i nama daju izjave. Idemo u hotel na večeru. Mi novinari umjesto kašike, viljuške i noža uzeli smo laptopove. Šaljemo izvještaje. Bože kako je ovo stresan posao. Sve mora da bude brzo i na vrijeme. Mnoge radakcije čekaju.
Završio sam izvještaj, snimatelj RTRS-a Jovičić montira prilog. Ljubazni domaćini upustili su se u razgovor s našim momcima. Opuštajuća atmosfera.
Mrak je odavno pao.
Kupimo stvari i krećemo ka autobusu. Polazimo lagano na dalek i mračan put. Kućo, vraćamo se...

SUTRA: Uz san lakše do cilja