Piše: Slavko BASARA

U našem narodu vlada poslovica: star k'o Grčka. Nismo specijalisti za utvrđivanje biološkog ili bilo kakvog stanja jedne zemlje, posebno kada se radi o članici EU, ali iz priloženog je jasno:
- Ova Grčka je stroga pustara!
Ove riječi Mirka Miloševića, člana Izvršnog odbora Fudbalskog saveza Republike Srpske, vođe puta za Ksanti iz viđenog imaju jaku podlogu. Sve je rečeno!
Naš autobus ide magistralom kojom odavno ova vrsta automobila nije prošla. A i kompletan saobraćaj je rijedak, zabačeni dio grčke Makedonije. Idemo ka Kilkisu i Solunu, pa ćemo za Kavalu. Onda slijedi Ksanti – prema turskoj granici. Pored puta za koji bi prije rekli da je negdje u Arizonu, sa onakvim pejzažima bez civilizacije, i s jedne i sa druge strane, mogu se vidjeti Helije (grčki Bog Sunca) i Eol (Bog vjetra) predstavljeni u velikom broju solarnih površina i vjetrenjača.
Grci su jako pobožan narod. Pored puta, na njivama, autobuskim stajalištima, odmorištima... možete da naiđete na male crkve veličine običnih televizora, lijepo ukrašene, sa vratašcadima. Grci se Bogu mole u pokretu, vozeći auto, radeći na njivama, putujući... I u malim crkvama pale svijeće prije molitve. Zaustave auto, zapale svijeću prekrste se i nastave dalje putovanje.
- Koliko je dugačak jedan krak ove vjetrenjače? – pitao me je Draganče vozač razbivši tišinu i narušivši zvuk motora od autobusa.
- Nemam pojma, možda 16 metara – odgovorio sam.
- Bio si blizu, 18 metara, to je standard svugdje u svijetu. Ove vjetrenjače su inače svjetski bred i rasprostranjene su u mnogim zemljama u Evropi: Njemačkoj, Austriji, Holandiji, Belgiji... – nadovezao se naš vozač.
- A ima i puno solarnih površina – konstatovao sam.
Uključio se drugi vozač u priču, Uglješa:
- U Grčkoj se 90 odsto stanovništa grije na solarnu energiju, na nju im rade bojleri, svi kućanski aparati. Malo ko od njih kupuje struju. Oni koji imaju veće solarijume čak i prodaju energiju. Ovo znam jer sam „milion puta“ bio u Grčkoj i ujedno sam i turistički vodič – pohvalio se Uglješa.
Ušli smo u civilizaciju, prošli Kilkis, Tesaloniki (izvorno Solun) je pred nama.
- Solun je iza onog brda, tamo, a mi idemo na auto-put za Kavalu – dodao je Draganče.
- Eno Egejskog mora – prozborio je neko na glas.
Fizioterapeut Vladan Lekanić došao je u prednji dio autobusa i pita:
- Je li ovo Egejsko more?
- Nije, prije mora moramo da prođemo pored dva jezera. Prvo je slatkovodno, Koronia. Iz njega se Solun napaja vodom. Pored njega je Volvi – rekao je Uglješa.
Hitamo ka Kavali. Pomoćni trener Igor Janković i doktor Ognjen Desančić evociraju uspomene od prije 14 godina kada su sa gradiškom Kozarom dolazili u ovaj grčki grad na pripreme. Sjećaju se iskustava. Prošli smo skretanje za Olimp. Odjednom  doktor Desančić upita:
- Evo table grada Filipi, šta mislite po čemu je on poznat?
- Ne znamo – reklo je nas nekoliko u glas.
- Dobio je imeo po Filipu Drugom, ocu Aleksandra Makedonskog. Bio je glavni grad njegovog carstva, tu su živjeli. Posjetio sam taj grad, jako je zanimljiv – odrđžao nam je doktor istorijski čas.
Kavala je prelijep grad smješten na obala Egejskog mora. Poželjeli smo da „siđemo“ sa auto-puta i malo ga vidimo – pobliže. Nažalost, nije bilo vremena. Sat razlike između BJR Makedonije i grčke Makedonije zbog vremenskih zona nam mnogo znači. U povratku imaćemo 60 minuta „fore“. Ali, s nestrpljenjem svi čekamo sudar s Ksantijem.
Konačno tabla: „Xanthi“. Eto nas, stigosmo – prošlo je kroz glavu mnogih od nas. Tražimo Sportski centar „Pigadia“. Idemo u pravom smjeru.
Čekamo „sudar“ sa domaćinima. Svi polako zaboravljamo na umor i lože „kao čvarke“.
Republika Srpska je stigla na „zemlju Helena“...

SUTRA: Zlatna noga Ajdina Redžića