Srce se steglo, grudi pucaju, suze naresile, kamen zaplakao, nebo raskrililo...
Naš sajt ostao je bez glavnog urednika, anđela čuvara, ljudine kojeg život nije mazio, a bio je hrabriji i jači od svih nas zajedno. Čak i duhovitiji, dajući nam podršku u najtežim trenucima i ulijevajući nam neviđenu energiju kojom smo, ponekad, i prebacujući ljudske norme, stizali na odredišta da budemo blagovremeno tačni, precizni i istiniti.
Danas, 21. jula ljeta Gospodnjeg 2014, na dan Svetog velikomučenika Prokopija napustio nas je Dalibor. Našeg anđela oteli su, u predvečerje vrelog ljetnjeg dana, nebeski anđeli, odveli ga sa sobom, da druguje s njima i da nas nadzire i čuva s nebeskog svoda.
Dalibor je otišao, sigurno, među bolje ljude nego što su ovozemaljski, a tuga i bol za gubitkom našeg anđela čuvara je neizmjerna i duboka. U trenucima velikih planova, kada smo zbili redove da krenemo još odlučnije ka cilju koji se zove prepoznatljivost sportlive.ba sajta, ostali smo bez glavne snage, naše profesionalne, ljudske i novinarske lokomotive. Kao vagoni, ostali smo na kolosijeku, zatečeni tužnom viješću, potreseni sudbinom koja je baš na Prokop odlučila da nam nanese veliku bol i otvori živu ranu.
Kažu da veliki ljudi odlaze sa ovog svijeta na velike svece. Dalibor je zaista bio veliki. Veći od svih nas. Njegove ljudske kvalitete i karakter ima malo ko od nas. Nikad i ništa mu nije bilo teško. Često je radio na svoju štetu kako bi nama udovoljavao i na vrijeme objavljivao vijesti koje smo slali u „bazu“.
On je, sve svoje poslove, na ovom svijetu završio, a mi koji ostajemo poslije njega imamo dužnost da sačuvamo vječitu uspomenu na našeg anđela, našeg urednika, našeg Dalibora. I uradićemo to!
Pišem ove redove, drhte mi ruke, grudi se stežu, a oči kvase. Samo prije nekoliko večeri mejlom smo komunicirali i dogovarali se u kasnim noćnim satima, iako je visoka tjelesna temperatura savladavala Dalibora. Nije se predavao. I u tim trenucima bio je dostojanstven i snažan, s jasnim porukama da ne pokleknemo i da će se brzo vratiti. Sada je krenuo na put bez povratka, ali nam je ostavio jasne i snažne poruke.
Zaista je bio izvor naše nepresušne energije.
Dalibore, brate, striče, sine, komšija, prijatelju, urediče naš, ljudino... počivaj u miru sa anđelima i neka ti na nebu bude bolje nego što je bilo ovdje s nama.
Ostaćeš vječno u sjećanjima našim, a uspomene na tebe, koje ništa neće moći da izbriše, čuvaćemo na onaj način kako si nas ti, na sebi svojstven način, zadužio. Mada, šta god da uradimo bol nećemo neutralisati, niti ćemo moći da ti se odužimo za sve ono što si ti uradio za nas. Ožiljak na našim srcima ostaće zauvijek.
Prijatelju, neka ti je laka crna zemlja. Zbogom Dalibore, uredniče, veliki čovječe.

Tvoj vjerni saradnik Slavko BASARA