Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala

Dovoljno je pogledati fudbal u BiH i – sve je jasno! Manifestacije bolesti našeg društva koje se oličuju putem najpopularnijeg i najmasovnijeg sporta decidno govore da smo u ćorsokaku.
Bavimo se stvarima od kojih nas sve, kolektivno, boli glava, ali ne odustajemo od prepucavanja na nacionalnoj osnovi i uvredama. Fudbalski stadioni u dejtonskoj zemlji su najbolji poligoni za izlive takvih „emocija“.

Minulog vikenda veliku buru izazvao je banjalučki arbitar Ognjen Valjić koji je sa tribina Olimpijskog stadiona „Koševo“ uklonio transparent „Armija R BiH“. Sudija sa znakom FIFA postupio je ispravno i u skladu sa propozicijama i uputstvima u ovakvim slučajevima i na sebe navukao veliki gnjev iz Sarajeva.
Valjić je dobio niz prijetnji od svakoga i svačega, uglavnom to su uvrede i prijetnje na nacionalnoj osnovi. Na udaru je samo zato što je radio ispravno svoj posao. I nije dozvolio politici da se miješa u fudbal.

Banjalučki arbitar je bio hrabar i nije odstupio na „Koševu“ ni za pedalj. Iskreni da budemo, malo je danas takvih. I zbog svega umjesto da relevantne strukture stanu iza svog člana i podrže ga i ohrabre za fudbalski postupak, osjećanja su pomiješana i nastale se podjele koje već decenijama truju ove balkanske prostore.
Aršini moraju da budu isti za sve pojedince i klubove, samo što se izgleda to ne primjenjuje u svim slučajevima kada su sudijske odluke o uklanjanju transparenata u pitanju. A konačno neke stvari moreaju da se definišu.

Nigdje politika toliko nije uplovila u fudbal kao u Bosni i Hercegovini. Gledamo utakmice najjačih evropskih liga, pa i evrokupova, ima svega na tribinama, čak i tuče navijačkih grupa, pojedinaca, ali se igra ne zaustavlja. Sve na sebe preuzimaju redari i policajci koji rješavaju situaciju i odstranjuju sa tribina „bolesno tkivo“. Kod nas igra mora da se zaustavi, da se vijeća i da sudija bude taj koji će skidati transparente. Nakon toga arbitri, poput Valjića, dobijaju prijetnje poslije kojih kvalitetno ne mogu da rade svoj posao.

Zaista smo zalutali!
Fudbal na ovim prostorima mora da se zaštiti od najezde političkih parazita. Nacionalizam je teško suzbiti na ovim prostorima, ali ga bar možemo izvesti sa stadiona da konačno uživamo u igri, šansama i golovima. Državni organi treba da se pozabave ovim problemam ako im je to u interesu. A ne arbitri koji treba da dijele pravdu na zelenom pravouganiku. Umjesto toga sudije i službena lica gledaju šta će se desiti na tribinama i ko će koju zastavu donijeti, osluškuju ko će šta skandirati...
Je li to fudbal?

Ako želimo da idemo naprijed moramo da se oslobodimo okova koji su nam nabačeni devedesetih godina prošloga vijeka. U protivnom fudbal će nam se pretvoriti u političko orgijanje, a stadioni u arene u kojima će svako moći da istrese svoj nacionalni naboj.
U takvoj situaciji dovoljna je i najmanja iskra pa da sve, opet, plane.
Dozovimo se pameti! Jer treba da ponovo padne mrtva glava poput tragedije Vedrana Puljića u Širokom Brijegu pa da se osvijestimo.
Ako prostora u budućnosti za buđenje svijesti uopšte i ima više na ovim prostorima?