Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala

Poslije ovih redova koje namjeravam da napišem u cilju buđenja svijesti i oživljavanja savijesti fudbalskog mrtvila u Prijedoru prvi koji se nađu prozvani požuriće da u „pandan-tekstovima“ pod rubrikom „ostavite komentar“ na našem sajtu operu svoje nečiste namjere i situaciju kakvu su napravili. Reći će da sam u „sukobu interesa“ iako ovo pišem zbog boljeg sutra, odnosno kao poznati i priznati novinar, a ne funkcioner i nečiji neprijatelj.

A ona, situacija, je više nego delikatna i zaostavština je prethodne upravljačke strukture Područnog fudbalskog saveza Prijedor čiji su „činovnici“ gledali samo sebe, a bili su izabrani da podržavaju opšti interes i zadrže snagu ove izuzetno talentovane fudbalske regije.

Lijepo kaže naš narod: „nije svačije kroz selo pjevati“. Biću hrabar i dodati: „hrabrih danas uopšte i nema!“ Sve klimoglavci, ulizice i ljudi bez karaktera koji na plus 40 Celzijusovih, čim neko kaže pada kiša i ne gledaju u nebo već rasklapaju kišobrane.

Na plus 40 – otvaranje kišobrana

Ovakvom politikom degradiran je fudbal na području Prijedora i njegov najjači adut – Fudbalski klub Rudar Prijedor. Nisu džaba „zeleno-crni“ na dnu premijerligaškog karavana!!! To je zasluga onih kojima je Rudar Prijedor poslužio samo kao baza, da ne kažemo grublju riječ, a onda su otišli za svojim putevima koje su davno utabali Feničani, zaboravljajući na one koji su ih fudbalski rodili, odgojili i dali im da upravljaju.

Druga poslovica našeg naroda kaže: „daj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je“. Biću još slobodniji i reći: „vlast u čovjeku, bar u prijedorskom slučaju, budi najveće neljudske stvari i krajnji provicijalizam ovjenčan na egoističkim shvatanjima svijeta da je sve postalo od mene jer sam na vlasti...“

Nisam na vlasti niti je sve počelo od mene, ali se borim, kao član porodice zvane Rudar Prijedor, za bolje sutra ovog kluba koji je žrtva nesređenog stanja u fudbalu ovog područja i vječitom zaobilaženju kluba koji je nosilac fudbalskog sporta u ovom području. Ne želim nikog da vrijeđam, niti potcjenjujem, ali danas su u izvršnim odborima Gradskog i Područnog saveza ljudi čiji klubovi više ne postoje, ugašeni su, a Rudar Prijedora nema nigdje. To je „maslo“ onih koji su se afirmisali upravo u Rudar Prijedoru! I Rudar Prijedor im je u šake dao fudbalski hljeb!!!

Kad god se pomene kooptiranje predstavnika Rudar Prijedora u institucije odmah svi zavlače glavu u pijesak kao nojevi, a samo su oni još trebali u ovom sveopštem sivilu i kolektivnoj degradaciji.
Mi u fudbalu Prijedora razapeti smo između stvarnog i apstraktnog, izvornog i vještačkog, iskrenog i pokvarenog, ljudina i hoštaplera, poštenih i kradljivaca... kao prijatelj fudbala u svim ovim poređenjima biću „i“ jer ono mora da bude granica, i to čvrsta, između ovih i ovakvih i onih i onakvih!

Zbog gluposti neviđenih razmjera PFS Prijedor je ostao bez mjesta člana Izvršnog odbora Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, većina se proda i preda za nekakvu tamo funkciju koja ubira dnevnice i putne troškove, napojnice, ili delegatske i posmatračke ulogice u kojima se vidi samo lična, ne i opšta korist. I još ti i takvi drže pridike o moralu i poštenju, kao da su najjači istoričari etike na ovim (prijedorskim) prostorima. Ustvari njihova vlast je trenutna i oni će kao persone završiti na fudbalskom smetljištu kao negativci jednog vremena i grobari mladosti koja se vječito nudi u fudbalu od Grmeča do Kozare i Une.

Nemamo Sofrenića, otišao Cvijić

Možemo da budemo, mi iz Prijedora, ljubomorni na jednu Bijeljinu, najjači Podrčni savez u sklopu Fudbalskog saveza Republike Srpske. Prijedor nema Milorada Sofrenića, ali ima one koje ne želim da reklamiram ovim putem. Bivši sudija je uradio sve za dobrobit fudbalske Bijeljine, a poslije Ranka Cvijića u Prijedoru nema istinskog i autoritativnog fudbalskog radnika. Fudbal Republike Srpske, na svu sreću, ili žalost, pratim od samog početka, kao novinar koji je stasavao sa svim tim likovima, od Save do Trebinja, od Drine do Novog Grada i Oštre Luke i na njima diplomirao fudbalsku psihologiju. Sve i jedan mentalni sklop mi je poznat i hvala Bogu ima dobrih i čestitih, čak i iskrenih ljudi. Svih njih je najmanje u Prijedoru!

Pojedinci iz Prijedora se kurče za lažni groš egoističkog lumpovanja i barabenja u kojem ne dozvoljavaju ni ogledalu da prikaže ono što ustvari jeste. Prvo ogledalo koje ostane čitavo raskrinkaće te i takve fudbalske kabadahije čiji sistem izgleda ovako:

Broj fudbalskih ljudi po kvotama zavisi od klubova, a ako upoređujemo Bijeljinu i Prijedor, što se 1996. godine nije moglo porediti ni po kom osnovu u korist grada na Sani, Prijedor je u debelom zaostatku. Ne kao Rudar Prijedor na tabeli Premijer lige BiH za Radnikom ili Mladosti iz Velike Obarske, već kao „rudari“ za „crvenim đavolima“ sa „Old Traforda“!

U Premijer ligi BiH Bijeljina ima dva, a Prijedor jednog Premijerligaša. To nije sporno. Radnik i Velika Obarska protiv „zeleno-crnih“. Prva liga pokazuje još katastrofalnije stanje: Bijeljina 4 (Drina Zvornik, Podrinje, Napredak i Rudar Ugljevik) – Prijedor 1 (Sloboda Novi Grad). Već je 2:0 u setovima.

Niže lige, još katastrofalnije

Idemo rang niže, Druga liga Republike Srpske: Bijeljina 10 (Jedinstvo Brodac, Ilićka 01, Jedinstvo Brčko, Lokomotiva, Mladost Bogutovo Selo, Gorica, Sloga Junajted, Radnički, Proleter i Vlasenica) – Prijedor 1 (Omarska). A sad regije: Bijeljina ima čitavu ligu, „istok“ sa 14 klubova (Zvijezda 09, Bratstvo, Guber, Milići, Jedinstvo Roćević, Zadrugar, OFK Trnovica, Majevica, Lokanj, Podrinje Tršić, Birač, Partizan, BSK Ledinci i OFK Šekovići) – Prijedor 5 (Ravan, Borac Kozarska Dubica, Kozara Donji Orlovci, OFK Brdo i Radnik Urije). Ne zna selo šta je fudbal, ali zna selo šta je masovnost i kolektiv. Bijeljina je pobijedila Prijedor, fudbalski, kao Albanci Srbe na Kosovu i Metohiji – sistemom reprodukcije!

U setovima 4:0, a kada se uzme krajnji ishod on je više nego poražavajući: Bijeljina – Prijedor 30:8. Puče „petarda“ u setovima od čega se uplaši sav fudbalski kadar Prijedora.
To je zbog toga što je najveći sin precrtan u vlastitoj kući i sada se plaća skup danak samovlašća!

Zbog svega toga sada Rudar Prijedor strijepi od tamo neke Mladosti iz Velike Obarske. Neću da potcjenim Mladost, ali hoću da kažem da u našoj kući, u fudbalskom Prijedoru, ništa ne valja. Ne zato što je predsjednik našeg saveza iz Međeđe, bio je i iz Petrovog gaja, već zato što smo na fudbalskoj margini Republike Srpske i BiH. Rudar Prijedor je za to najviše kriv. Uvijek je polagao najviše nade u pogrešne ljude. Koji i danas, nažalost, klubu zabijaju nož u leđa.
To je naša stvarnost s kojom moramo da se nosimo!

P.S. Nisam kriv što sam se majstorski iškolovao posmatrajući sve to sa strane, već sam srećan što mi je Bog dao da svima mogu da pogledam u oči i protumačim. Imam i ranjivih strana, a o tome će pisati moji dušmani u produžetku pod rubrikom „ostavite komentar“.