Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala

Prije izvjesnog vremena Prijedor je dobio status grada. Međutim, grad ne čine zgrade i ulice, već ljudi i njihovi karakteri. Ako ih ima...
Fudbal u gradu na Sani kao i svagdje je oličenje društva i najispravniji parametar koji pokazuje šta je u pitanju. U ovom slučaju - teški provincijalizam. Fudbalski klub Rudar Prijedor je projektovan da bude njegova žrtva. „Pravila“ diktira ulica, uvrijeđene snaše i kvazi-biznismeni sa listićima u rukama, odnosno polupismeni fudbalski „fanatici“.
Cilj je napraviti što gore stanje kako bi pomenutima bilo bolje, oni se u takvim situacijama najbolje snalaze!

Kao kobci koji kruže oko plijena jedva su dočekali bilo kakvu neprovjerenu vijest da se sjate i krenu sa svojim prijedlozima, „funkcionerima“, trenerima sa ciljem sprovođenja ličnih interesa, zapostavljajući opšti. Pojedinci su i imali priliku da se dokažu, nisu uspjeli. Sada liječe komplekse i stvaraju negativnu energiju sa kojom žele da sruše i ono malo fudbalskih vrijednosti koje su ostale u Prijedoru. Saradnike imaju u svim porama, infiltrirane i dobro zamaskirane.
Međutim, kada maske padnu mnogi će biti primorani da pokupe svoja lica. Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da zvijerke pokažu svoje tragove.
U takvim okolnostima kada hijene jurišaju na plijen svim silama i snagama, Rudar Prijedor je na velikom iskušenju kao klub svijetle tradicije, renomea i ugleda kojeg pojedini kolektiviteti žele da iskoriste za lične sićardžijske interese. Uličarski maniri pojedinaca i ulica koja želi da nametne svoje principe i pravila ponašanja su samo paravan iza koja sjede projektanti ove antifudbalske politike.

U ovom slučaju „ljubav“ pojedinaca i identifikovanog kolektiviteta prema Rudar Prijedoru se mjeri nekim sporednim stvarima i vrijednostima, nefudbalskim,  a za to im smetaju ljudi koji trenutno vode brigu o klubu.
Do koje granice idu ti instruisani manipulanti i njihove gluposti da utakmicu posmatraju tako što gledaju ko se kako obukao ili ko kakve boje nosi kravatu i na taj način mu određuju položaj i mjesto. A instrumenti služe samo za to da se na njima svira i poslije toga rashoduju.
U ovom slučaju važni su muzičari koji sviraju i duvaju u te instrumente sa željom da izlaze pozitivne note koje je svako normalan i pri, iole zdravoj pameti, prokužio i dešifrovao. Ali...

Biće još mnogo upitnika kada je u pitanju Prijedor i njegov fudbal. Rudar Prijedor se tu posmatra kao kolateralna šteta, odnosno odskočna daska za one koji dobace samo do brojke jedan ili dva, a nekada rješavaju i jednačinu sa jednom nepoznatom. To su tri stvari koje ih u životu interesuju, a javnosti prezentuju da je to progres i prosperitet fudbala, Rudar Prijedora, Grada Prijedora i Republike Srpske.
Poslije svake predstave zavjese se razmaknu i pokažu se glavni likovi. Tako će biti i sada! To je pravilo, univerzum!
Publika je tu da protagoniste predstave nagradi aplauzom ili trulim povrćem.
U prvom, strahovitom, naletu mešetara FK Rudar Prijedor je pokazao snagu institucije. Nadamo se da će tako ostati i u budućnosti!
Što se ulice i kafane tiče svakakvi karakteri se mogu pronaći u njima. Ali, one ne mogu, niti smiju, da upravljaju institucijama niti da imenuju upravne odbore, trenere, predsjednike, sekretare, direktore, portparole... Pred njima povijanja nema.
To su, ipak, samo, ulica i kafana!