Piše: Slavko BASARA
Kada se umijeće, hrabrost, vještina, neustrašivost, odvažnost, izazov, čvrst karakter, ustvari vrline, spoje u jedno rodi se istinska ljubav.
Sve to su darovi od Boga.
A Prijedorčani su na Bogojavljenje, ovog 19. januara, trećeg ponedjeljka u 2015. godini za koji su mnogi rekli da je najdepresivniji dan u godini, pokazali ljubav prema Bogu. Danas je bio sudar istočnog, postojanog i izvornog i onog drugog, zapadnog, vještačkog i falsifikovanog!
Oličeni u 55 kupača u hladnoj, nabujaloj, brzoj i mutnoj rijeci Sani i nekoliko hiljada posmatrača duž obje obale i na glavnom mostu, Prijedorčani su potvrdili da je povratak plivanja za Krst Časni u ovaj Grad nešto što je bilo potrebno da se prema Svevišnjem pošalju jasne poruke ljubavi, mira i blagostanja. Decenijama nismo imali priliku ni u Prijedoru, ali ni u ostalim gradovima da iskažemo tu ljubav. Međutim, vratili smo se izvornosti i postojanosti.
Bog se javio u ljudima i njihovim djelima bez obzira što su uslovi za plivanje u Sani bili gotovo nemogući, nepodnošljivi i rizični. Upravo mnoge nemogućnosti, zamke i rizici donose rađanje Božje ljubavi koje nam i te kako nedostaje u današnjem suludom vremenu vrednovanja materijalnog, a ne duhovnog, pri čemu se gube sve istinske vrijednosti, a u prvi plan dolaze grijesi, načešće i oni smrtni.
Na obalama rijeke Sane okupilo se i staro i mlado, od pet do 75 godina, gledajući najhrabrije i najodvažnije koji su plivajući za Krst Časni morali da izbjegavaju u vodi i trule trupce, svakakve predmete i prljavštinu koju je mutna i neprepoznatljiva Sana, inače pitoma rijeka, nosila prema Novom Gradu. Ništa ih nije pokolebalo!
To se zove istrajnost!
Tek smo počeli da brojimo uvodne dane Ljeta Gospodnjeg 2015. a već sada, sa sigurnošću, možemo da kažemo da se na Bogojavljenje u Prijedoru okupilo više učesnika i posmatrača nego na svim godišnjim utakmicama fudbalera “Rudar Prijedora”, ili rukometnih klubova “Mira” i “Prijedor” u 2014. godini?!
A kako stvari stoje broj “gledalaca” kratkotrajnog plivanja na stazi dugačkoj samo 33 metra za Krst Časni nadmašiće i sve priredbe u Gradu na Sani i u 2015. godini. Jedino ako se ne dogodi veliko čudo da na Gradski stadion dođu, i koncerte održe, Zdravko Čolić ili recimo Svetlana Ceca Ražnatović. Samo Čola, koji decenijama uveseljava populaciju i ima neizbrisiv oreol idola, odnosno Ceca, najljepša Srpkinja, naša savremenica, mogu da nadmaše “posjetu” na Bogojavljenju. Možda i fudbaleri Partizana ili Crvene zvezde, ali… Isplatili se uništavati tek postavljeni travnjak?
To se zove snaga ljubavi prema Svevišnjem, odnosno povratak sa puteva zablude na put koji je vječno osvijetljen.
Kako na ovom svijetu sve ide u pogrešnom pravcu u narednom periodu, za čovječanstvo, će biti potrebna zajednička molitva svih onih koji su vjerujući da se izbjegne kolektivna tragedija.
Žitelji Prijedora pokazali su, i dali svoj doprinos, da žele da u svijetu vlada mir iskazujući istinsko poštovanje prema Ocu, Sinu i Duhu svetome.
Poruke su više nego jasne iz ovog dijela Krajine.
Prijedorčani i Kozarčani zaista imaju ljubav prema Bogu!
Kao i svi građani u Republici Srpskoj koji su uveličali današnji pravoslavni praznik od Trebinja do Novog Grada, pogotovo oni koji su rizikovali i živote u nabujalim rijekama da bi iskazali ljubav prema Bogu. To je nešto neprocjenjivo.I radosno.
Radujmo se svi zajedno.
I Republika Srpska je dar od Boga!