Piše: Slavko BASARA

Malo je lijepih trenutaka i vijsti koje u smiraj ove bremenite i po svemu nedostojne 2014. godine mogu da razgale srca, odnosno navuku bar kratkotrajni osmijeh na lice ljudi.
Svi oni kojima je Fudbalski klub Partizan u srcu, a koje je u armiju, svojim dosjetkama i literarnim umijećem, „postrojio“ legendarni Duško Radović mogu da odahnu. Ako je suditi po onome što se događalo na zborovanju Partizanovaca klub će u narednom periodu voditi osvjedočeni Partizanovci!
O Žarku Zečeviću ne treba trošiti mnogo riječi, čovjek se u milion navrata dokazao i pokazao kao istinski pripadnik „crno-bijelih“ čak i onda kada nije bio u klubu. Ali, Partizan je nosio u srcu i pomagao mu iako je u „montiranom procesu“ zajedno sa Nenadom Bjekovićem „najuren“ iz Humske 1.
Upravo je ovaj tandem Zeka i Bjeka od Partizana, u finišu života jugoslovenske države, a potom i na početku nove istorije, napravio uzvišen i klub za strahopoštovanje. Stadion Partizana je postao poprište legendarnih evropskih utakmica sa Njukaslom u dva navrata, Dinamom Moskvom, Anderlehtom, Arsenalom, Real Madridom, Olimpik Marseljom, Portom koji se iz Beograda zajedno sa legendarnim trenerom Žoze Murinjom popeo na krov Evrope – drugi put. Beograd je vidio i Zidana, i Drogbu, i Vengera, i Aršavina, i Širka, i Deka, i Širera, i Figa...
Sve su to zasluge vizionara Zečevića i Bjekovića, generalnog sekretara i direktora koji su tačno znali šta hoće i kakav Partizan žele!
Upravo su njih dvojica zajedno sa trenerom i ljudinom Ljubišom Tumbakovićem u najtežem vremenu sankcija, neimaštine, inflacije, bombardovanja... ko zna čega sve još, stvorili zdrav Partizan, iznjedrili nove „bebe“ i danas jednom od njih, kapitenom Sašom Ilićem, rekorderom i čovjekom koji je svojevrsni zaštitni znak „crno-bijelog“ dresa i Humske 1, predvodnikom novog talasa. Upravo te Zekine i Bjekine „bebe“ trebalo bi u budućnosti da budu najveći i najčvršći oslonac kluba.
Svi Partizanovci treba da budu ponosni i veseli što se u klub vraćaju istinski Partizanovci: Zečević, Bjeković, Tumbaković, Divac, Mirković, Bjelogrlić... To je prepoznao i predsjednik Sportskog društva Duško Vujošević. Partizan je vraćen istinskim Partizanovcima. Konačno!
Još jedna vijest, pored povratka Žarka Zećevića sa svojim istomišljenicima u klub me je obradovala, a to je mogućnost novog angažmana Brazilca Gabrijela Klea. Napadač koji je za kratko vrijeme, dolaskom iz najljućeg rivala Crvene zvezde, u Humskoj ostavio upečatljiv i dubok trag bio bi kao „melem na ranu“ pogotovo ukoliko u Francusku ode Petar Škuletić.
Susret sa Brazilcom u septembru 2010. godine u Novom Gradu, na proslavi vijeka postojanja Fudbalskog kluba Sloboda ostavio je na mene sugestivan utisak jer ne samo da se radi o prvoklasnom napadaču i golgeteru, već vidjelo se i čovjeku. Ne bi samo bio pun pogodak povratak Klea, već i trenera pred kojim je Tumbakovićeva karijera u budućnosti – Aleksandra Stanojevića, pa Mladena Krstajića, ali i svih onih iskrenih i istinskih Partizanovaca koji su otjerani iz kluba za vrijeme vlasti kontroverznog biznismena Dragana Đurića.
Fudbalska filozofija koju ima Žarko Zečević sa svojim saradnicima je jedina koja može da uspije i prođe u Fudbalskom klubu Partizan.
To je već i dokazano!
Oni koji su izgubili na zborovanju imaju pravo da se ljute, nikako i da vrijeđaju.
I na kraju, poslije svega, ne treba zaboraviti najjasniju poruku najvećeg Partizanovca među svima nama, Duška Radovića:
„Za sve se navija – Partizan se voli!“