Piše: Slavko BASARA

Gdje god se čovjek okrene, jebiga, udari... O nešto.
Oni koji imaju karakter nisu poželjni.
Oni koji se uvlače su za jednokratnu upotrebu.
Oni koji laskaju traju sedam dana.
Oni koji poistovjećuju sebe sa sistemom završe kao Gadafi i Husein.
Oni koji uzmu pušku u ruke odgovaraju trajno.
A naše ogledalo je slupano. Ma šta god to značilo.
Nesreća!
Neću da pričam o društvu jer sam sportski novinar. Pričaću o sportu. Fudbalu konkretno!
I kao dijete seoskih korjena, pod Grmečom, o budućnosti.
Nije fudbal samo ćeranje lopte na zelenom praugaoniku, niti je imalo poštena igra. Kada bi je igrali pošteni možda bi i bila. Ali džaba i poštenje protagonista kada su režiseri nepošteni. I netransparentni!
Šta se valja iza Borca, Slavije, Radnika... Leotara, Rudar Prijedora, Kozare... šta?
Poštenje sigurno nije!?
Svojevremeno, pisao sam o tome kako su Laktaši iznad Banjaluke i Borca, u „Nezavisnim novinama“ i čekao otkaz. Nisam ga dobio zato što sam napisao istinu.
Onda sam govorio i o apsurdu zvanom Velika Obarska kontra Radnika, nisam dobio otkaz jer sam to pisao kao volonter u medijima koji prepoznaju istinu, a u međuvremenu sam otišao na biro za zapošljavanje da sjednem za IMT 539 koji vuče plug.
Valjda je to pošteno?!
Nekad će neko nagraditi i te ljude što kače plugove, brnače i tanjirače, gdje treba zavrnuti rukave, usijati i čekati, ručati na njivi, piti kavu, nadati se... A ne čekati ’ljeba preko pogače.
Izgubili smo i smisao i njive i orače. Sve smo izgubili.
K’o fol nam dobro...
Neka zadovoljni kažu da je zaista dobro.
Moj Rudar Prijedor ne zna da li je Rudar ili je Prijedor. Da li je grupa građana ili pojedinac.
Čitam i ne vjerujem.
Svašta čovjek sazna surfajući internetom.
Ako je samo deseti dio tačno od onoga što možemo da nađemo o današnjem Rudar Prijedoru, bolje je da se pokrijem i ćebadima i šatrama. I da me stid bude!
Isto tako kažu u Bijeljini za Radnik.
A u Borcu besjede o nekom trećem elementu. Laktaši su pluskvamperfekt!
Kozara u Gradišci nema problem vječitog rivala, ali ni kabadahijski tipovi nisu preuzeli gradski klub.
A pored Bijeljine, u kojoj se to dogodilo, Gradiška je ostala uspravna i ponosna. A mogli su na Gradski stadion kraj Save da uplivaju: Dubrave, Dionis, Lijevče...
Međutim, nisu!
I fudbal je njiva nepresušna, ali ne za one koji ukradu sjemenski kuruz, prodaju i zadovolje se tim.
Kada će doći red na one koji posiju taj sjemenski kuruz, podignu plodove i napune stotine džakova da narod preživi?
Takvi se danas, u našem društvu, zovu prostom riječju – budale.
Oprostite pošteni ljudi...
Nisam mislio na vas.