Piše: Slavko BASARA

Da Švabo nije rek’o – Faruk pusti Brnu, možda bi sve bilo drugačije, sigurno bi, u to smo ubijeđeni, Jugoslavija na Mundijalu u Italiji 1990. godine igrala u polufinalu protiv domaćina umjesto „gaučosa“.
Ovako...
Sjeo sam za lap-top i na „ju-tjubu“ pustio „Azrin“ hit – „Proljeće je 13. u decembru“... Tražio sam inspiraciju.
„...proljeće je čak i u decembru
trinaestog
ili bilo kog drugog
proljeće stoji iza barikade
s podignutom rukom
zar sumnjaš u svoju djecu...“
Sama od sebe, naišla je...
Ostala je bolna rana, jedna od mnogobrojnih, koja se dala „na zlo“ pa je prouzrokovala sprovod jugoslovenske države i fudbala. Poslije Firence, nikad više, nisu zajedno, u istom dresu, nastupali: Slovenci, Hrvati, Srbi, muslimani, Crnogorci i Makedonci.
A prije Firence:
- Slavko Šajber je 1986. godine pokazao da jugoslovenski sistem ne funkcioniše,
- Zvonimir Boban je umjesto „fudbala“ na „Maksimiru“, 13. maja 1990. šutirao policajca, odgovornog za državni red i mir,
- U Ljubljani, pred 10.000 ljudi, na stadionu „Bežigrad“, 26. maja 1990. protiv Španije (0:1) „Sloveni“ dočekani zvižducima – SR Slovenija više nije Jugoslavija,
- U Zagrebu, na „Maksimiru“, pred 20.000 duša, „Sloveni“ opet izviždani 3. juna 1990. godine, pjevalo se „Danke Dojčland“ – SR Hrvatska nije više Jugoslavija,
- Poraženi od Nijemaca, pobijedili Kolumbiju, deklasirali Ujedinjene Arapske Emirate,
- Stojković Španiju poslao kući sa dva majtorska gola,
- Ubistvom srpskog svata, 1. marta 1992. godine u Sarajevu najavljene su sankcije i protjerivanje Jugoslavije sa Evropskog prvenstva u Švedskoj 1992. godine,
- Faruk Hadžibegić je izjavio u „Tempu“ – Jesam nacionalista – jugoslovenski.
Tog 30. juna 1990. godine kada je sve govorilo da je Jugoslavija izašla „na bis“, u Firenci, poslije stative koju je pogodio Troljo rezultat je, u penal-seriji, bio 2:2. Na redu je bila četvrta serija penala. Kapiten Faruk Hadžibegić namjestio je loptu na bijelu tačku.
„...Faruk, pusti Brnu, tvoj je zadnji penal...“
Selektor Ivica Osim u posljednjem trenutku promijenio je jugoslovenskog izvođača četvrtog jedanaesterca. Došao je Dragoljub Brnović čiji je penal odbranio Gojkoečea. U petoj seriji i Faruk, do tada jedan od najpreciznijih i najboljih izvođača udaraca sa bijele tačke u Evropi je zakazao. Argentina je u polufinalu.
Jugoslavija je peta na svijetu.
Plakao sam kao malo dijete.
-Ko će sada čekati četiri godine da ponovo zaigramo na Mundijalu – pitao sam se.
Nismo igrali. Krvavi pir nas je rasturio, nikada više nismo bili Jugoslavija, ona, velika, od Triglava do Đevđelije.
Faruk Hadžibegić je bio, i ostao, uspravan, sentimentalan i emotivan...
I danas mu zaiskri suza u oku kada se sjeti Firence 1990. godine. Ali i Štokholma 1992.
Bio je naš kapiten. Od vođe se nikada ne očekuje da poklekne.
Sada je opet tu, da krene ka Francuskoj, 24 godine kasnije.
Samo da Osim ne poviče: „Faruk, pusti...“
Izmjenile su se okolnosti, vrijeme je drugačije, ali ljudi su uvijek ljudi, karakter je nepromjenjiva kategorija.
Bez obzira na sve, zbog Firence 1990. i dalje će nam suza u oku iskriti. Ali, shvatićemo to kao istoriju. I ništa drugo... Argentinu su vodili Maradona, Kaniđa, Buručaga, Sensini, Bazualdo... A prije Jugoslavije eliminisala je Brazil sa Karekom, Romarijom, Alemaoom, Milerom, Bebetom, Tafarelom...
Faruk Hadžibegić je opet tu, među nama, da proba da ispravi ono iz Firence...
Bez obzira na sve glasove, bio je, i ostao, Faruk Hadžibegić, jugoslovenski kapiten...
A s njim u timu i Mehmed Baždarević, Meša, koji nije izvodio jedanaesterce, ali je eliminisan.
Na penal-ruletu.
Kao i svi od Kataneca do Pančeva.
Od plemana šest buktinja, niklo je šest krhkih svijeća...
Bila jednom jedna zemlja... U Italiji.
Decembar, 13. je na redu...
On se pita!