Piše: Slavko BASARA

Približavali smo se makedonskoj granici, mrak je bio sve gušći. Autobus „Ješotursa“ grabio je kilometre teritorijom nekadašnje jugoslovenske države. Sada je tu više granica nego razuma! Sprema se ucrtavanje novih...
Stigli smo na granicu Srbije i Makedonije. Formalnosti kod srpskih policiajaca i carinika smo brzo obavili. Stigli smo do Makedonaca. Čekamo više od 20 minuta. Niko niti prilazi niti ulazi u naš autobus. Pored nas teretnjak kamion. Šofer se obraća našem vozaču: brate, odakle vi ovdje?
- Putujemo na utakmicu u Grčku, vozim reprezentaciju Republike Srpske – odgovorio je naš vozač Uglješa.
- Srećno vam bilo, da pobijedite. Navijam za vas. Ja sam iz Laktaša – odgovorio je kamiondžija i poželio nam dobar rezultat.
U autobusu čekamo makedonskog policajca, pomoćni trener Igor Janković iz Gradiške kaže:
- Bože, naših ljudi svuda ima.
- Neka svoga i u gori vuka – nadovezao sam se.
Ulazi vozač Uglješa i govori nam:
- Podijelite pasoše, hoće Makedonci lično da ih pokupe, neće ovako grupno da im predamo.
Poslije njega stiže onako punačkiji policajac, brko, čuo je da idemo igrati u Grčkoj.
- Da pobedite te Grke, za nas! Navijamo za vas! Znate li našeg reprezentativca Zaharievskog? Mi smo iz Belu Palanku, zemljaci – istakao je brko-policajac.
Malo ko od nas je bio raspoložen za komunikaciju što zbog umora, što zbog „posebnih iritirajućih pravila“. Prozborili smo po neku. Srbin koji je u službi makedonske policije je brzo pokupio putne isprave i otišao. Zadržali smo se još nekih dvadesetak minuta. Ušli smo u Makedoniju čiji je prefiks Bivša jugoslovenska republika, zbog one, grčke pokrajine, takođe Makedonije. Oko imena se i danas Makedonci i Grci spore.
Ništa netipično za Balkan. Ili je sporno ime, ili međa. Uvijek povod za otvaranje novog fronta.
Od Bivše jugoslovenske republike Makedonije vidjeli smo samo svjetla velikih gradova: Kumanova, Skoplja, Velesa, Strumice... Došli smo na odrednicu, hotel „Istatov“ na Dojranskom jezeru. Velelpni Sportski centar. Nismo mnogo vidjeli, em mrak, em gusta magla. Svjetiljke su se jedva probijale kroz crno-bijelu smjesu.
Ušli smo u hotel, prijavili se na recepciju, izjamili sobe. Večera za pola sata. Poslije večere obišli smo mali muzej u restoranu hotela, slike bivšeg golmana Partizana koji je karijeru počeo u Belasici iz Strumice, potom branio za Pobedu iz Prilepa, došao u Partizan i završio u holandskom Utrehtu. Na zidu dominiraju njegove slike iz igračkih dana. U dresovima svih klubova za koje je nastupao. Najviše je onih iz Partizana. U Beogradu je proveo zlatne igračke dane.
Nakon večera lagana šetnja pustom magistralnom ulicom. Selektor Branimir Tulić okupio je stručnji štab. Vijeća se koji će 11 sutra na megdan Grcima. Odlazak na spavanje. Buđenje je u pola sedam, u sedam je doručak, a u sedam i 30 polazak za „zemlju Helena“. Prije polaska iz Makedonije fografisanje za uspomenu ispred hotela „Istatov“. Žurba. Treba u Ksantiju biti sat ipo prije utakmice. U startu gubimo 60 minuta jer su različite vremenske zone. Grci nam zakazali uzakmicu u 15 časova po njihovom, to je 14 po srednjeevropskom, našem.
Dolazimo na granicu na Dojranu, prati nas jezero. Pita nas makedonski policajac:
- Da niste pogriješili, otkud ovdje, na ovom prelazu?
- Nismo, idemo za Ksanti, igramo utakmicu, spavali smo u „Istatovu“ – odgovara vozač Dragan kojeg smo od milja putem zvali Draganče.
- Ovuda godinama nije prošao autobus, svi idu na glavni prelaz na Đevđeliju, zato pitam. Vi ste ovdje sada svojevrsno čudo – rekao je Makedonac.
Završili smo brže papirologiju na izlasku iz Makedonije nego pri ulasku. A onda nas je dočekala grčka rampa i njihova Makedonija.
Koja je izvorna i prava, ova nekadašnja naša ili ona Grčka?
Teško je to pitanje i velika dilema.
Uglavnom i Makedoniju je presjekla granica.
Ušli smo u „zemlju Helena“...

SUTRA: Put kroz Grčku Makedoniju