Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala
Ima li blesavijeg naroda od našeg?
Neoubičajeno, ovog četvrtka komentar, novinarsku formu koja izražava lični stav pisca – novinara, počeo sam najlogičnijim pitanjem u aktuelnom trenutku.
Odgovor unaprijed znam, a vjerujem i vi poštovani i cijenjeni posjetioci našeg sajta ma kakve god namjere imali, dobronamjerne ili rđave. Svi ste dobrodošli na sportlive.ba!
U jeku zimskog cvjetanja neoustašluka i povratka nacizma u susjednoj zemlji sa kojom smo nekad „braća“ bili, a ona je danas „Evropa“, a mi Balkan, kada cijela Hrvatska skandira „za dom spremni“ i „ajmo, ajmo ustaše...“, kada se i ono malo Srba u „lijepioj njihovoj šikanira“, čak i ministar, a ćirilica budi šovinizam Banjaluka je ugostila gradonačelnika Zagreba Milana Bandića.
Niti je bilo mjesto niti vrijeme, ali eto, blesav smo narod.
Fudbalski stadion u Hrvatskoj odavno nije ono za šta je namijenjen, već je postao poligon buđenja neke nove NDH-azije, iste one koja je četrdesetih godina prošlog vijeka nanijela toliko bola, patnje i tuge toj istoj Banjaluci i okolini. Ako je ko slučajno zaboravio lik i djelo Viktora Gutića neka pročita „Banjalučke priče“ uglednog novinara i publiciste Tome Marića. Sve će mu biti jasno.
Ako neko slučajno ostane „zatečen“ neka se doškoluje štivom Jovana Dučića „Vjerujem u Boga i u Srpstvo“.
Bandić je došao u Republiku Srpsku, u „ćiriličnu“ Banjaluku sa kontradiktornom izjavom. Sve je znao da pročita i snađe se. A samo prije nekoliko dana je, po njegovim riječima, potpisao peticiju protiv ćirilice u „svom“ Zagrebu. Kome su vrane popile mozak?
Druškane moj kod naših komšija Latina je sve sračunato i isprogramirano, greške nema. A ta njihova domišljatost i „sposobnost“ licemjerstva u nama budi samo naivnost i tjera nas na zaborav. Kao da nam neko pritisne dugme „memory clear“. Iz Zagreba je, tačnije sa Bandićevog „Maksimira“ je krenuo novi talas neoustašluka, ali prvom čovjeku glavnog grada Hrvatske nije palo napamet da to osudi u „svojoj“ postojbini već je morao da dođe u Republiku Srpsku koja je dio njegove „domovine“ da bi „opleo“ po „Džou“ i njegovoj „spremnosti za dom“.
U Banjaluci smo se već sreli sa ovakvim i sličnim stvarima, samo što je prije Bandića protagonista identične uloge bio „trener svih trenera“ Miroslav Ćiro Blažević. Kad je u Zagrebu Tuđmanovac je „jedan kroz jedan“, u Sarajevu je „najveći ljubitelj bašćaršijskih ćevapćića“, a u Banjaluci navija za Borac i gle čuda – žao mu što nije bio trener fudbalskog brenda Republike Srpske!
Vraćam se osam godina unazad. Hrvatska je osvojila Dejvis kup sa Ivanom Ljubičićem, rođenim Banjalučaninom. Njegov život od malih nogu u Banjaluci saznao sam od moje prve supruge Andree koja je zajedno sa Ivanom trenirala na teniskim terenima u parku „Mladen Stojanović“. Uvijek je bio uzoran dječak, sportista, profesionalac... I ostao je takav. Bez obzira na životnu muku koja je zadesila mnoge porodice na šugavom Balkanu nikada od Ivana nije izašla nijedna ružna riječ iz usta ni o Srbima, ni o Banjaluci.
Međutim...
Radio sam u sportskoj redakciji „Nezavisnih novina“, bh. dnevnika koji nije bio nacionalno obojen već dejtonski nastrojen. Koleginica Maja Predragović, koja i danas prati tenis u ovim dnevnim novinama željela je da sa svojim sugrađaninom Ivanom Ljubičićem napravi ekskluzivni intervju. Došla je do broja telefona Ivanovog oca Marka. Razgovor je, poslije zvona telefona u slušalici, tekao ovako:
- Molim?
- Dobar dan.
- Dobar dan, izvolite.
- Ja sam Maja Predragović, novinarka „Nezavisnih novina“ iz Banjaluke htjela sam...
- Je li to ona Banjaluka u nekoj Republici Srpsko? Ja takvu Banjaluku ne poznajem – rekao je Marko i spustio slušalicu.
Maja je ostala u čudu nenačuđena.
Ta Banjaluka, iz „neke“ Republike Srpske je u jeku zimskog cvjetanja neoustašluka i nacizma u Hrvatskoj ugostila Milana Bandića, gradonačelnika Zagreba. Ta ista Banjaluka je 2003. godine dočekala papu Jovana Pavla Drugog koji je tražio oproštaj za zločine počinjene od strane pripadnika Rimokatoličke crkve na ovim prostorima. Niko ružnu riječ nije rekao ni papi, a ni Milanu Bandiću.
A kako se u Hrvatskoj osjećaju Željko Jovanović kome poručuju „da mu se zatre srpsko i sjeme i pleme“, odnosno direktorica Spomen parka „Jasenovac“ Nataša Jovičić?
Ovaj tekst nema za cilj da raspršuje međunacionalnu mržnju koje je ionako mnogo na balkanskim nesrećnim prostorima već da se izvuku pouke i kaže istina. Ako svi zajedno, sa istinom budemo živjeli, svima će nam lakše biti.
Svaki drugi vid života, u zabludi i kurtoaznom izvinjavanju i „peglanju“ istorije vodi nas u novi mračni hodnik.
Za vrijeme buđenja ustašluka na fudbalskim stadionima u Hrvatskoj koji su pokrenuli i sve ostale društvene „strukture“ u novorođenoj teritoriji Evropske unije u Srbiji se Crvena zvezda i Partizan, razjedinjeni „prepucavaju“ i ratuju, a ispadaju iz nacionalnog Kupa. Kome trebaju ovakva Zvezda i Partizan koji su najočitiji primjer trenutnog društvenog stanja preko Drine?
Zaista, mi smo blesav narod. Baš tako!
4 Komentari
-
Komentar Link
četvrtak, 12 decembar 2013 00:01
posted by
Autor
Vranješi, ja vam se izvinjavam ako sam vas uvrijedio kao porodicu to mi nije bio cilj, ali očigledno niste upoznati sa knjigom Švajcarca Arčibalda Rajsa "Čujte Srbi, čuvajte se sami sebe".
Ako niste čitali to štivo preporučujem vam ga.
Srdačan pozdrav! -
Komentar Link
petak, 06 decembar 2013 11:40
posted by
Živorad, Stanija, Jelena, Slobodan Vranješ
Možda si TI blesav ali ja nisam. Vodi računa šta govorš o mojo familiji, jer MI nismo blesavi, MI smo SRBI ali nismo blesavi
-
Komentar Link
petak, 06 decembar 2013 10:09
posted by
Lemi
Znao sam poželjeće vas se Slavko
Gospodine Slavko, znao sam, poželjećete se Vi onih koji kako mislite ''imaju rđave namjere''. Naravno da niko, pa ni ja, ne priznajem da imam rđave namjere, posebno ne prema Sportlive.ba, ali...
Nemože Vam, vidim, ''ulazim'' nekoliko puta dnevno u tekstove da pregledam i vidim rijetko Vam je posjeta preko 100. Morate se riješiti političkih ubjeđenja u tekstovima to je problem. Sportske teme i sport, putovali ste sa reprezentacijom po Evropi, ni jedna reprezentacija, plasirana u Brazil nije imala toliko putovanja, neoficijelnih utakmica, koliko reprezentacija RS. Pisali ste dosadne putopise a ljubitelje fudbala zanimaju pojedinosti o reprezentativcima, njihovom pozivu, zanimanji, izlascima, a Vi o svemu samo ne o tome. Putovali ste o trošku FS RS, a opnašali pok. Zuhu Džumhura i još neupješno. To su razlozi zbog kojih morate pozivati jer Vam ''ulazak'' na tekstove neni brojku 100. Držite se svoje ekstremno desne ideologije, ostavite je za sebe, ne brine mene što je ona, po mojoj subjektivnoj cojeni, profašistička, ne tušite sa svojim stavovima, nametanjem, ostavite se ''ustaša'', oni su to što jesu ili nisu, Evropa nemože ili neće iskorijeniti profašističko ponašanje, ali ako želite ukazati ne govorite ''ustaše'', jer to je manje poznato, izražavajte sa epitetima ''Hrvatski fašisti'', ''Pozdrav koji je koristio fašistički vođa i prvi saradni Hitlera, Ante Pavelić''. Nezna ili može se praviti Evropa da nezna za ustaše, ali kada se kaže Hrvatski fašisti koji su u Drugom svjetskom koristili fašistički pozdrav ''Spremni'' najčešće kao odgovor na :''Za Dom'' onda ćete bitzi prepoznatljivi.
Sve u svemu tekstovi pozivaju, nema rđavih namjera, ovo što sam iznio je kritika, a to može biti i dobra, a ne samo rđava namjera, a Vi sagledavajte stvari samokritički jer Vas neće ni kritičari, niko Vam i ne čita tekstove, a i pretjerali ste, uezli sve, ne samo ''Sl(avkov)kutak'' nego baš sve, ne samo da niste kapacitet, nego nema toliko interesantnih tema.
Uzalud Vam je zvati, evo osim mene niko se neodazva, ajde što nema onih sa ''rđavim'' ali nema ni onih drugih sa ''dobrim'' namjerama, možda su i primitivni, misle da ste plaćeni po broju tekstova, biću rđav pa reći ko bi plaćao tolike gluposti, tražili ste gospodine Slavko, čitajte... -
Komentar Link
petak, 06 decembar 2013 09:47
posted by
Franko
Komplimenti na tekstu . Ja neznam dali cemo se mi ikad opametiti ili smo mi PATOLOSKI slucaj pa je to i nemoguce.
Sve je ok neka svako voli i brani svoje i to je svagdje u svijetu tako , al sto mi nevolimo svoje i nebranimo svoje e to je za konzilijum psihijatara i za akademiju naucnika.
Ma pocnimo voleti sebe a postivati druge, sa dozom diplomatije , kao sto rade svi oko nas i to je recept za normalan zivot.
Ostavite komentar
Make sure you enter the (*) required information where indicated.Basic HTML code is allowed.





