Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala

U istom danu dve „bombe“ potresle su srpsku prijestonicu istočno od Drine – uhapšen je Dragan Đurić, predsjednik Fudbalskog kluba Partizan i Svjetska fudbalska federacija (FIFA) dozvolila je takozvanoj reprezentaciji Kosova da igra međunarodne utakmice, ali bez nacionalnih obilježja.

Prvi čovjek aktuelnog šampiona Srbije nije uhapšen zbog sportskih stvari kao recimo njegovi prethodnici Svetlana Ceca Ražnatović, pokojni Ratko Bata Butorović, Zvezdan Terzić, Goran Vesić... Uhapšen je zbog „privatizacije“ Veterinarskog zavoda i ukoliko želi da se brani sa slobode mora da na ime kaucije položi dva miliona evra.
Niko nikad nije prevario, ni opljačkao državu!

Ono što je bilo najavljeno i desilo se – jednostrano proglašeni FS Kosova – dobio je zeleno svjetlo za odigravanje međunarodnih prijateljskih utakmica, ali Hrvatska neće biti prvi rival Albancima s Kosova i Metohije kao što je to bilo najavljeno za 5. mart. Legendarni Dušan Duda Maravić pokušao je da objasni neke stvari koje su neminovne. I čak redoslijed poteza koji će se dalje razvijati.
Albanci su pobijedili u južnoj srpskoj pokrajini!

Prisjećam se Izbora deset najboljih sportista Republike Srpske u organizaciji „Glasa Srpske“ 2011. godine. Predsjednik žirija bio je Mladen Krstajić, tada sportski direktor Partizana. Nekoliko dana prije toga javno je pitao predsjednika Đurića: „gdje su pare od Lige šampiona?“ To je izazvalo revolt i revanšizam prvog čovjeka kluba, Krstajić je „odletio“ poput Đukića, Mirkovića, Petrića, Jokanovića... I mnogih drugih.
Što sam se sjetio decembra 2011. godine?

Sjedio sam kraj Krstajića u banjalučkoj „Akvani“, bio je tu i legendarni odbojkaš Vladimir Vanja Grbić, golman rumunskog Otelula Branko Grahovac, decenijama profesionalni vozač u Fudbalskom klubu Partizan... Mladenu je zazvonio telefon. Javio se i ustao iza stola. Obavio je razgovor i vratio se, rekao je:
-Danas predsjednik Partizana sazvao press konferenciju i izvrijeđao me. Po povratku iz Banjaluke sutra ću i ja sazvati konferenciju za novinare i uzvratiti mu istom mjerom. Ne zna on na koga se namjerio. Bila je to posljednja press konferencija Krstajića sa funkcije sportskog direktora „crno-bijelih“.
Da li je Krle nešto znao i istinu govorio?

Vraćam memoriju i osam godina unazad, jesen 2006. godine, novembar. Rukometaši Borca u evrokupu su za protivnika dobili nekadašnjeg imenjaka iz Uroševca. Već tada sve je bilo drugačije. Ime Borac zamijenjeno je sa Kastrioti, a ime grada Uroševac novim imenom – Ferizaj. Već tada je sve bilo jasno, kao i poslije Drugog svjetskog rata kada su Albanci iz Albanije naseljavani na Kosovo i Metohiju, kupovali od uticajnih Srba radnje i srpske nazive mijenjali u albanske. Tako je ušao albanski jezik u južnu srpsku pokrajinu.

Ekspedicija rukometaša Borca bila je smještena u hotelu „Panorama“ na Brezovici, pod obroncima Šar-planine. Na tromeđi Kosova i Metohije, Makedonije i Albanije. U posjetu nam je došao nekadašnji Partizanov jugoslovenski reprezentativac Nenad Stojković. Pričali smo i družili se. Potom smo sjeli u njegov automobil i otišli u šumsku idilu prekrivenu snijeg. Brvnara. U njoj mnogo gostiju. I njegovi prijatelji Albanci.

Zapričali smo se. Grijala nas je loza. U jednom momentu uz dopuštenje svojih prijatelja Albanaca sam dobio dozbolu da Srbujem sa tri podignuta prsta. A potom sam dobio i objašnjenje:
-Možeš koliko god sa Srbuješ, neće ti faliti dlaka s glave. Ali, zemlja je onoga ko je na njoj većina. Mi Albanci smo vas Srbe na Kosovu i Metohiji pobijedili „k...c revolicijom“. Mi po sedmero osmero djece, a vi po jedno ili maksimalno dvije. Nemoj se ljutiš drug moj, ali tako je...

Već tada mi je poprilično mnogo toga bilo jasno. Ovo su samo posljedice grešaka i krivih koraka u ranijem periodu.
Još mnogo će se pričati o Draganu Đuriću i fudbalu na Kosovu i Metohiji. Eho od eksplozije dvije „bolbe“ dugo će još da odzvanja...