Sve mladje selekcije FK Borac, i pored teskog stanja u klubu i skoro nemogucih uslova za treniranje postizu sjajne rezultate, junior su drugi a kadeti peti u Premijer ligi BiH, pioniri i predpioniri su neporazeni u Omladinskoj kvalitetnoj ligi FSRS. Ali ovo je tekst o onim najmladjima, poletarcima od osam do deset godina.
I sam pogled na tabelu “Gradske lige poletaraca” dovoljno govori. Na jedanaest utakmica su ostvarili sve pobjede uz nevjerovatnih 66 postignutih golova i samo 3 primljena. Skoro svaki je dosao kao plod igre i svakom su se radovali kao da im je i prvi i posljednji, svi zajedno, kako ekipa i treba da se raduje. Na njihovu igru I ponasanje niko nije ostao ravnodusan, pa su im tako i roditelji od djecaka iz suparnickih klubova vrlo cesto aplaudirali, sto u danasnje vrijeme, nazalost, i nije tako cest slucaj. Sve to su postigli kao gosti na svakoj utakmici, svog terena nemaju, treniraju u vojnoj kasarni Kozara a tamo ne mogu igrati utakmice.
Trener im je Predrag Majkic, koji ima zvanje Diplomiranog trenera fudbala a prije pet godina je stekao i “UEFA A” licencu. Njegov rad u drugim klubovima, a narociti u FK Sloga iz Trna su prepoznali u FK Borac pa se tako prije godinu i po dana vratio u klub u kojem je poceo davne 1989, godine juriti za loptom na tadasnjem pomocnom terenu Gradskog stadiona, ovaj put kao trener. Preuzeo je tada od svog kolege Dragana Benica selekciju djecaka 2002 i za godinu dana su osvojili mnogo. Jahorina Piksi kup, Farmaprom zimsku ligu, Stopama Save Milosevica, Gaflenz youth cup, bili su treci na najjacem turniru u Srbiji, Memorijalu Vladimir Dimitrijevic u Raskoj. Redom su padali Crvene zvezda, Radnicki Kragujevac, Napredak Krusevac, Cukaricki, Teleoptik, Vardar Skoplje, kao i ekipe iz Austrije, Litvanije, Ceske itd. Sada sa velikim uspjehom prevodi Borceve poletarce.
“Imao sam srecu da sam po dolasku u klub preuzeo sjajnu generaciju djecaka rodjenih 2002. godine, koja je vec bila veoma dobro selektirana od strane mog kolege i prijatelja Dragana Benica, zajedno smo ucestvovali u svim ovim pobjedama i radili kao tim zajedno sa Markom Tesicem. Ljetos smo uz interni dogovor u klubu odlucili da ja treniram generaciju 2005-2006. U ljeto 2014 godine ova generacija skoro da nije postojala, morali smo ih uciti bukvalno sve, pa i da nose sportske carape na trening, gubili smo skoro od svakoga. Zajednickim selektiranjem svih trenera u klubu sa kojima imam sjajan odnos, kao i sportskim direktorom Slobodanom Starcevicem smo doveli iz drugih klubova 3-4 djecaka za koje smo znali da ce nam povecati kvalitet, neki su i sami prepoznali nas radi i dosli su kod nas, pa tako imamo djecake koji dolaze iz Prijedora i Mrkonjic grada na treninge.. Znali smo da imamo kvaliteta a to nam se potvrdilo vec na Jahorina Piksi kupu gdje smo bili drugi, u finalu smo porazeni od Sarajevskog “Zelje”, ali smo dobili veoma dobre ekipe Zrinjskog, Leotara, Zenita iz Bijeljine itd. To nam je ulilo potrebno samopouzdanje i rezultat toga je i ova dominacija u Gradskoj ligi. Put do finalnog proizvoda, a to je igrac za prvi tim FK Borca pa kasnije i za neki klub u inostranstvu je dugacak, ali smo sigurno postavili dobre temelje. Nadamo se da ce grad i drzava naci rjesenje za nas klub koji je sigurno najveci u Republici Srpskoj, kao i da cemo uskoro dobiti pomocne terene kako se svi nasi djecaci ne bi morali potucati po drugim terenima i u vojnoj kasarni Kozara. Ovim putem zelim da se zahvalim ljudima iz vojske koji su nam izasli u susret maksimalno i dozvolili da treniramo na njihovom terenu” – rekao nam je Predrag Majkic, sigurno jedan od perspektivnijih trenera na ovim prostorima.
Ekipu Borcevih poletaraca cine: Berendika, Makaric, Mizdrak, braca blizanci Milos i Kosta Babic Damjanic, Vranjes, Samardzija, Baralic, Drakulic, Ilic, Mircic, Aljetic, Sikanjic, Blagojevic, Stojicic i najmladji clan ekipe Sinisa Mijic rodjen 2007. godine kojem nije tesko da iz Prijedora putuje na treninge.
