Prijedor – Pred put u Sarajevo na megdan Olimpiku u 21. kolu Premijer lige BiH šef stručnog štaba Rudar Prijedora Gorazd Mihailov i njegov pomoćnik Borče Lazarev podneli su neopozivu ostavku i napustili grad na Sani. Ova vest odjeknula je kao grom iz vedra neba pogotovo što su Prijedorčani dobro startovali u prolećnom delu Premijer lige BiH.
- Žao mi je što odlazim, međutim, smatram da u ovakvoj situaciji nema rezona da i dalje ostanem na trenerskoj poziciji u Rudar Prijedoru. Došao sam sa velikim ambicijama i entuzijazmom. U mojoj državi Makedoniji – bosansko-hercegovački fudbal je veoma cenjen, a timovi iz BiH dobro poznati celokupnoj fudbalskoj javnosti od vremena kada je moj matični klub Vardar bio prvoligaš u bivšoj državi. Možda sva ta sećanja na prošla vremena, a i učešće BiH na završnici Svetskog prvenstva u Brazilu bili su osnovni motivi da sa velikom željom, zadovoljstvom i spremnošću da uložim sav svoj potencijal, kada mi se ukazala šansa da prihvatim da budem šef stručnog štaba prijedorskog premijerligaša. Ova moja odluka je bila sa simpatijama prihvaćena u makedonskoj javnosti i svi mediji inspirativno su preneli ovu vest, kao nešto veoma značajno za početak jedne nove saradnje između dve fudbalske sredine koje se dobro poznaju – naveo je Gorazd Mihailov.
On je potom rekao i ovo:
- Ali, prevario sam se! Nije više ovo ona sredina koju sam poznavao još od vremena kada sam kao član kadetske reprezentacije Makedonije dolazio na turnir u Tjentište. Shvatam da je to bilo davno i da svako vreme ima svoju specifiku. Međutim, nisam mogao da shvatim da u zemlji-učesnici SP što predstavlja posebnu čast, da jedan premijerligaš kao što je Rudar Prijedor ima toliku konfuziju, da je to prosto neverovatno. Od mog dolaska ovde nisam imao mogućnost da upoznam sve članove Upravnog odbora koji vode klub. Dobio sam utisak kao da se sakrivaju i sve je nekako bilo uvijeno u velo tajne. Nisam mogao da shvatim, ali sada vidim da svako od njih ima svoje ciljeve koje su vukli na različite strane, a sve to se odražavalo na celokupnu atmosferu u timu i među igračima. Teško je bilo stvoriti kompaktnu celinu, mada sam se mnogo trudio da to postignem. Kao čovek koji je celi život proveo u fudbalu znao sam da bez toga ne može da se zagrize da bi se ostvario željeni cilj, kao sto je u našoj situaciji – opstanak u elitnom društvu.
Mihailov nije krio dalje svoje razočarenje sa svim onim s čim se susretao u Rudar Priejdoru.
- Bio sam razočaran i na kakve oštre noževe sam naleteo još kada sam došao. Pisalo se po portalima od strane dušebriznika kluba – da mi neko kopa rupu i bez toga da znaju kakav sam kao stručnjak, da ću posle trećeg kola i meča sa Olimpikom da letim iz kluba. Neka svi znaju da ne odlazim iz kluba zato što nemam rezultate, već zato što imam svoje dostojanstvo koje nikada neću prodati kao što neki to rade. Što se tiče rezultata, ne treba ja da ih pominjem, o tome govore činjenice. Dva kola - četiri boda i bez obzira na sve okolnosti koje su zadesile Leotar, to je bila prva pobeda Rudar Prijedora na njegovom terenu i prva uopšte ostvarena u gostima u ovogodišnjem prvenstvu. A činjenice govore i to – da je u 19 kola odigranih do mog dolaska - ekipa imala skromni saldo od 15 bodova. Moglo je biti i bolje, ali postoje svedoci kako smo prošli protiv Čelika. To je prelilo čašu. Nisam mogao da shvatim da najiskusniji igrač napravi takvu grubu grešku i da ostavi drugove na cedilu više od 60 minuta. To je nedopustivo – rekao je Mihailov.
On je potom nastavio da priča o gluposti koju je napravio donedavni kapiten Prijedorčana Borislav Mikić:
- Isti taj igrač, da nije tragično, bilo bi smešno posle toga daje izjave da je njegov klub prvi kandidat za ispadanje. Pa zar možete zamisliti, koji je to sportista i da li mu uopšte možete verovati da će biti pravi – junak i heroj, koji bi trebao da gine za klub? Meni je ovo apsurdno i kao čovek koji je oduvek bio borac jedno takvo kukavičko ponašanje mi je neprihvatljivo i daleko od zdravog razuma jednog iskusnog fudbalera. Ne znam, ali najbolje je da javnost sama oceni i presudi. Trpeo sam, ali smatram da sam za ovo kratko vreme stvorio igru tima i da sam imao više vremena, odnosno da situacija nije bila takva kakva jest, Rudar Prijedor bi imao sasvim drugačiji izgled, bio bi tim za respekt, tim koji bi bio ponos Prijedora. Dobro bi bilo da i novinari istražite stvar i da locirate probleme. Napominjem da potičem iz sportsko-novinarske porodice i jasno mi je kako treba da funkcioniše jedan sportski kolektiv.
Seoski štosevi neprijatelja
Osvrnuo se Mihailov i na medijsku hajku na klub očigledno instruisanu od cetara moći.
- Žao mi je jer Rudar Prijedor ostaje da živi sa jeftinim štosovima nekog novinarčića Radmila Šipovca, koji misli da je napravio neki stos, a to je seoski manir sa mojim imenom i prezimenom. I tu se razotkrio koliko je plitak, a još od ranije pričali su mi neki od navijačke grupe “Alkohol bojs” da je on deklarisani neprijatelj Rudar Prijedora. I takvima se stane u kraj, neko će mu skresati krila, ali biće kasno jer mržnja je prosuta. Neka mu služi na čast – dodao je Mihailov.
Zahvalnost Basari, Milunoviću, Grbiću, Vučkoviću…
Mihailov je istakao da u klubu ipak i nije sve tako crno:
- Odlazim uzdignute glave. Žao mi je samo poštenih momaka koji nose dres Rudar Prijedora. Njima najiskrenije želim sve najbolje, iako nisam na kormilu tima ja sam džentlmen i navijaću za njih do kraja šampionata. Nemojte da mislite da je u Rudar Prijedoru proteklih nedelja bilo sve crno. Imao sam odličnu saradnju sa mojim pomoćnicima, za šta sam im zahvalam, zatim sa sportskim direktorom Slavkom Basarom, sekretarom Milanom Milunovićem, predsednikom kluba Božom Grbićem i članom UO Rankom Vučkovićem. Zbog njih mi je žao što napuštam klub uoči susreta sa Olimpikom.
SPORTLIVE.BA