Godina prođe, bol ostaje, nedostatak je nemjerljiv i nenadoknadiv. Nema dana da se ne sjetimo našeg urednika, ljudine, prijatelja, brata Dalibora.
Prošle godine u vrelim julskim danima zauvijek nas je, iznenada, napustio. Oteli su ga anđeli i sada uređuje nebeske portale gledajući nas odozgo.
Ostao je ponos na našeg urednika i brata, ljudinu i prijatelja... Nedostaju nam njegove šaljive i duhovite dosjetke putem mejla, ali i krajnje oštra borba za istinom, pravdom i profesionalnošću koju su mnoge naše kolege, ko zna iz kojih razloga, zaobišli ili zaobilaze, baveći se nekim svojim, ličnim, novinarstvom.
Teška je posljednja godina dana jer smo izgubili oslonac, čovjeka koji je držao sve pod kontrolom u svakom trenutku, bez obzira na noć ili dan.
Fudbalski klub Partizan izgubio je vatrenog navijača, baš kao i reprezentacija Srbije.
Ranjeni smo. Teško. Odlaskom Dalibora rane još nisu zacijelile. Ćumuramo između trnovitih hridi i hrapavog puta, osvrćemo se oko sebe i kao da čekamo da se pojavi, tu kraj nas. Kao da je otišao na dalek put s kojeg treba da se vrati pun vedrine, kakav je ustvari i bio, napunjenih akumulatora i velike energije na čijim krilima smo svi mi, oko njega, letjeli.
Izgubili smo Dalibora fizički.
Ipak, ostao je u našim srcima i uspomenama.
Zauvijek!