Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala

Gdje nema autoriteta onda vlada javašluk, a u haotičnom stanju najbolje se snalaze oni koji žele da ulove u mutnom. Situacije koje se baziraju na sukobima su kao stvorene za takve lovce, bolje rečeno ribolovce koje možemo nazvati jednom rečju – muljare.
Ni gusta magla, ni mulj ne mogu da prekriju istinu koja se trenutno zbiva oko „A“ reprezentacije BiH. Plasman u Brazil jeste bio najveći i najbolji rezultat reprezentacije dejtonske zemlje, ali ono što je došlo poslije njega više liči na bodenje dva jarca na brnu iznad provalije.
Ko će koga strovaliti?
Aktuelni selektor Safet Sušić, nekada igračina svjetske klase, tih i skroman čovjek u privatnom životu, po svim parametrima koji stižu iz zgrade smještene u ulici Ferhadija 30, ispustio je konce. Tačnije rečeno autoritet mu je opasno poljuljan, ako ga već nije i izgubio.
Sam je Pape kumovao tome.
Poslije Mundijala njegov sukob s kapitenom Emirom Spahićem je kulminirao, na površinu su isplivale i neke stvari iz svlačionice, redom su se od dresa reprezentacije opraštali: Senijad Ibričić, Zvjezdan Misimović, Elvir Rahimić... Nakon više nego jasne situacije i najave okretanja novog lista sa novim vođom Edinom Džekom koji je naslijedio traku od Spahića, uslijedio je Sušićev samomat. Poslije startnog kvalifikacionog poraza od Kipra u Zenici selektor je odlučio da na spisak reprezentativaca za utakmice protiv Velsa i Belgije ponovo stavi ime bivšeg kapitena.
Spahić je mudro oćutao, nije se oglašavao kao ranije, „prihvatio“ je „ruku pomirenja“ selektora Sušića, a onda eskivirao „istorijske utakmice“ u kojima je za BiH bilo biti ili ne biti. Rekao je da je povrijeđen, vratio se u Njemačku na liječenje. A odmah poslije reprezentativnih akcija „zdrav kao dren“ trenirao je u Leverkuzenu i odigrao svih 90 minuta prvenstveni meč u Štutgartu!
Selektor Sušić pod velikim rezultatskim pritiskom izgubio je kompas i sam sebe ponizio, opasno nagrizavši vlastiti autoritet. Ovakve stvari se rade samo u očaju! Jer, za istinski autoritet je potreban i čvrst karakter! Ma kakva god cijena bila.
Na još jednu otvorenu ranu prije Mundijala ovih dana je stavljena so. Ervin Zukanović koji u Brazil, a prije toga na pripreme u Ameriku, nije putovao zbog navodnog ne dobijanja vize SAD, odlučio je da se verbalno obračuna sa selektorom Sušićem. Optužio ga je da mu stariji brat Sead, inače fudbalski menadžer, sastavlja reprezentaciju i da se zbog toga ne nalazi na njegovom spisku.
Istina, kao ništa drugo na ovom, uvijek izazove reakciju. Onda se selektor spustio na još niži nivo i uvredljivo odgovorio bivšem reprezentativcu. Atmosfera u reprezentaciji je baš naelektrisana i poljuljana pa i ne čudi što su na startu kvalifikacija za Francsku 2016. od mogućih devet osvojena samo dva boda, a odigrane su dvije utakmice kod kuće?!
Sušić je, po svemu viđenom, izgubio autoritet kao selektor. Fudbaleri sumnjaju u njega i sve je više nezadovoljnih. Svim bojama namazani igrači najbolje osjete trenutak slabosti svakog trenera, u ovom slučaju selektora, a takva situacija nikada nije dobra za onoga ko nema autoritet. Kao da se igaju sa Saušićem?!
Umjesto da je vodio brigu o igračkom kadru i sastavu s kojim će početi novi ciklus kvalifikacija, po povratku iz Brazila Sušić je pokušao da se izdigne iznad Saveza i glumio je advokata pojedinim kolegama čak i ucjenjujući čelnike Fudbalskog saveza BiH.
Ali je zaboravio da je vrijeme najbolji svjedok i detektor svih tajni i neistina, odnosno saveznik istine.
Sada mu se sve vraća kao bumerang...