Direktno: Kako je potonuo fudbalski Prijedor (2)

Piše: Slavko BASARA

Kao dio porodice u kojoj ne caruje ljubav, već vlada nesklad i disharmonija moram dobuko da udahnem i kažem koliko me ustvari bole te činjenice jer fudbal na području Prijedora polako vene.
Rudar Prijedor je posljednji u premijerligaškom karavanu, Sloboda iz Novog Grada, naš najstariji klub sa konstantnim egistiranjem je “fenjeraš” u Prvoj ligi, Kozara iz Donjih orlovaca, OFK Brdo iz Hambarina i Radnik Urije iz Prijedora zauzimaju posljednja tri mjesta na regionalnom zapadu, jedina svijetla tačka je OFK Ravan iz Međeđe, uz donekle oporavljene dubički Borac i Omarsku.

Kompleksi najnižeg mogućeg stepena

Svako vrijeme nosi svoje breme i ljude, a u Prijedoru činjenice govore das u to fudbalski degradatori i lično-interešdžije koje bi za šaku feninga prodali i vlastitu kuću, samo da su neko i nešto i da se pitaju. To su kompleksi najnižeg mogućeg stepena za koje adekvatnih medikamenata nema!
Zašto je Rudar Prijedor prepušten sam sebi?
Na ovo pitanje odgovor, prije svih, treba da daju oni koji su klub iskoristili za ličnu promociju i avanzovanje, a čim su se dočepali vlasti udarili su kontru. Ne razaznaju ništa noseći titulu životnih daltonista.

U svoj ovoj priči najveći “krivac” je, upiru neobaviješteni i zluradi, u imenu Mile Mandića čovjeka koji je jedini pokazao karakter i dokazao da i u najvećoj muci čovjek treba da bude veliki. Dok drugi područni savezi veličaju svoje predsjednike i pormovišu ih u generatore fudbalske budućnost, dotle nedefinisani i neistraženi Prijedor svog predsjednika gazi. Tako je Mile Mandić skinut sa liste delegata Premijer lige BiH iako je bio plasiran u top pet iz prošle sezone, a “promaknut” je bivši predsjednik PFS Prijedor Stanko Vujković, po dokumentima, delegat sa začelja iste liste.

Kada se pogleda ova nelogičnost onda i nije nikakvo čudo kakve pozicije zauzimaju Rudar Prijedor, Sloboda, Kozara, OFK Brdo, Radnik Urije… Ako još degradiramo Omarsku i Ravan gdje ćemo onda prispjeti.

Pitoma Sana i osioni ljudi

Kao nosilac fudbalskog sporta u Prijedoru Rudar Prijedor bi trebalo da ima široku bazu u drugim klubovima, ali nigdje situacija nije kao u području kroz koje protiče pitoma Sana. Rijeka jeste možda miroljubiva, ali se postavlja generalno pitanje: gdje ovakvu osionost pokupiše ljudi koji žive na obalama pitome Sane?
Zemljače moj čuvaj se Prijedor čaršije. U njoj je sve marginalizovano i degradirano, uspjeh se ne prašta, a fudbal doživljava najtežu i nabolniju metastazu svjesne kolektivne propasti.

Pokušava Mile Mandić, predsjednik PFS Prijedor da se izdigne iznad totalnog provincijalizma i da urazumi “odmetnute sinove”, ali kako sada stvari stoje biće to izuzetnjo teška i komplikovana rabota. A taj, Mile Mandić, uprkos svim ponižavanjima od vlastite fudbalske sredine jedini je bio i ostao prirodni gospodin, i uz Dragana Banjca, bivšeg sudiju, a danas iskrenog i istinskog fudbalskog radnika, svijetla tačka prijedorskog fudbala. A “Prijedorčani” traže na uvid lićnu kartu kao das u policajci ili pripadnici SIPA-e. Ustvari pojedinci su toliko malodušni da i ne prepoznaju ono što ih etiketira kao grobare fudbala u Prijedoru.

Novinarsko-fudbalsko stasavanje

Novinarski sam rođen i fudbalski odrastao paralelno sa počecima takmičenja na tlu Republike Srpske, od rodnog Sanskog Mosta i nezaboravnih Kup utakmica protiv Elektrobosne iz Jajca kada smo po mraku Oliveru Jandriću i drugovima na penale “oteli” osminu finala, pa zatim eliminisali drvarski Borac, a položili oružje pred glamočkim Šatorom. U nastavku tog takmičenja bio sam sudionik one istorijske utakmice Borac – Rudar Prijedor (3:2) odigrane pred 20.000 ljudi na Gradskom stadionu u Banjaluci, a prije nje po snijegu u Prijedoru 6.000 gledalaca.

Putovao sam i u Miliće kada je Rudar Prijedor u 11. minutu vodio 2:0, a izgubio 2:5, pa u revanšu na svom terenu poveo 2:0, pogađao sve osim mreže, a na kraju pehar apsolutnog šampiona otišao u vitrine kluba čije sam puste prostorije posjetio prošle godine kada smo gostovali u Vlasnici.
Tako se nekada gradila i pisala istorija. Od svega danas fudbalski Prijedor niti piše istoriju niti pripada savremenom vremenu. Zalutali smo u maglovitoj pustinji.

Između ovih redova svako će se prepoznati i sortirati tamo gdje mu je mjesto, ali činjenica ostaje uvijek kao opomena: zašto smo se uvijek kladili na pogrešne tipove?
Lako je biti kreten u današnje vrijeme, treba biti čovjek. Lako je glumiti barabu, treba živjeti kanonski. Lako je izigravati mangupa, moraju se rukavi zavrnuti.

PFS Prijedor “Pandorina kutija”

Područni Fudbalski savez Prijedor više liči na “Pandorinu kutiju” nego li na ozbiljnu organizaciju. Ustvari to je “firma” na staklenim nogama u kojoj nema predstavnika Rudar Prijedora, kičme fudbalskog sporta na ovom području. Nije za to kriv ni Mile Mandić ni Dragan Banjac. Oni su uspjeli u fudbalu ne kao funkcioneri već kao ljudi čim mogu svakome da pogledaju u oči is a svakim sjednu za sto i “prebace” po koju. Krivi su oni koji i danas, “u zaleđu”, vladaju i povlače poteze tužne sudbine. Pa tako i izmišljaju klubove i njihove predstavnike samo da bi vladali i pitali se.
Jadna je prazna kuća u kojoj su životni resursi gazed samo zidovi. Gdje nema čeljadi i dima nema ni života.

Napisao sam u dva dana isto toliko komentara na račun fudbalskog Prijedora jer mi je trebalo vremena za inspiraciju. Ovim putem izvinjavam se vjernim čitaocima našeg sajta što su ostali uskraćeni za omiljene redke novinarskog štiva u kojem je sve “ni po babu ni po stričevima”. Evo neka uživaju sada u ovim podacima koje mnogi nisu znali.
Fudbalski Prijedore probudi se!

Zadnji put ažurirano utorak, 03 decembar 2013 23:31

Čitano 5882 puta

Objavljeno u SL kutak

Još iz ove kategorije: « „Gej parada“ i fudbal Neka pobijedi fudbal »

3 Komentari

Komentar Link nedelja, 22 septembar 2013 11:36 posted by Zoran
Ko nam to govori

Da je fudbalski Prijedor i potonuo u toj mjeri nebi o tome trebali govoriti ''protjerani''. Slavka Basaru su protjerali iz Banja Luke gdje ga jedino podržava Rodoljub Petković koji ni sam niti uživa ugled niti ima podršku fudbalske Banja Luke. Rodoljub Petković se preko Basare pokušava obračunati sa fudbalskom Banjalukom koja ga ni malo ne cijeni. Sada iz Banjaluke ''protjerani'' Basara dolazi u Prijedor gdje je uspio izbaciti iz sedla sve iole vrijedne prijedorčane i dovesti omraženog Dragana Banjca i Milu Mandića koji istina nije omražen kao Banjac, ali je on ipak iz sela na granici opština Kozarska Dubica i Gradiška. Nije Mandić kapacitet a Banjac gleda samo sebe, e u takvo kolo se uhvatio Basara, živi od kase FK ''Rudar'' i Prijedora a toliko ružnoga je samo u ova dva teksta napisao o Prijedoru i Prijedorčanima. Tekstovi govore o karakteru autora koga je Prijedor prihvatio a on po njemu pljuje, e neće to dugo moći gospodine Basara svemu dođe kraj pa i takvoj aroganciji. Ako je Prijedor spao na lice koje se prema Gradu i njegovim domicilnim građanima odnosi tako ružno i arogantno onda ne treba ni da postoji. Ružno i sramotno, ma od koga to i tako bilo.
''Fudbalski Prijedore, probudi se!'' poziva Basara u zaključku teksta, a ispravan poziv bi bio : ''Fudbalski Prijedor otvori oči, obriši upljuvke sa vlastita obraza i bar nauči Basaru pristojnosti jer je su u fudblaskom Prijedoru strani istjerali domaće!''. Možda je nepristojno i negostoljubivo to reći, ali samo sa gospodom treba gospodski..., a zaista nije dovoljno samo reći da je ovo previše, ma od kopga bilo!
Zar nije Prijedorčanin prepustio dužnost Predsjednika PFS ostavljajući u svakom pogledu stabilnog Premijerligaša FK ''Rudar'', stabilnu Omarsku i ostale klubove opštine Prijedor?!
Komentar Link nedelja, 22 septembar 2013 08:24 posted by Karasi
Autorova neiskrena molitva

Kako ovaj čovjek prozva druge da su malograđani, kompleksaši i šizofreničari iako mu zato ne dadoše ni najmanji povod.
Reći nekome da je šizofreničar je zasita šizofreno, ali da je narcisoidan to je već manje šizofreno pa se usudim reći da je autor teksta o ''propadanju'' ''Rudara'' kompleksaš jer ne vidi sebe u ekipi koja je tome doprinijela, a ''Rudar'' propada ovih dana od kako je upravo on Portparol, službeni predstavnik na mnogim utakmicama, Slavko Basara ključni čovjek, zloupotrebom novinarskog pera i stranica sportskih listova i Portala, etiketirao mnoge iskusne fudbalere na čelu sa iskusnim internacionalcem Emilkom Jankovićem i otjerao ih iz ''Rudara''. To je bio početak propadanja koje još traje, otišao je Baja, ode Starčević, otićiće i Gavran, otićiće i ''Rudar'' niže, ali neće propasti. Otišao je i uspješni fudbalski radnik Prijdorčanin sa dužnosti predsjednika PFS Prijedor sada upravljaju stranci na daljinski iz Dubice i Lušci Palanke, svi će otići, ali ostaće Slavko Basara. Svi su krivi samo Basara koji ''daje ton igri'' nije kriv.
Ali želio on to priznati ili ne, tekstovi ga otrkivaju, ipak osjeća grižu savjesti, zapravo Basara osjeća grijeh, ''Rudar'' je još u Premijer ligi, Basara je u kontinuitetu, još prvi čovjek ''Rudara'', vodi glavnu riječ, ''drži'' medije pišući saopštenja, pa autor je svih saopštenja. Vidi Basara da odvodi ''Rudar'' niže, ''Rudar'' nije propao, on će tek propasti ispadanjem iz Premijer lige, pa uklonite se Basara ako nezanet zadržazi ga, prevelike troškove pravite.
Zapravo Basara je svjestan počinjenih grijeha, ali mora shvatiti da ulazeći u grijeh ne treba bacati kamenice da se iz toga grijeha ne vrati. Grijeh nije bajka, grijeh je surova stvarnost i izz njega se izlazi samo iskrenim pokajanjem, ispaštanjem i molitvom.
Basarino kajanje je pogrešno, teško da će biti uslišena i molitva jer nije spreman na ispaštanje, a ispaštao bi distanciranjem od posla u ''Rudaru'' koji je glavni uzrok ''Rudareva'' propadanja. Dok Basara sisa, a Prijedor gleda ''Rudar'' plače!
Komentar Link subota, 21 septembar 2013 15:48 posted by Vento
Bezveznjaković

Autor je zaista običan bezveznjaković, Nigdje u priči Portparola, a koštalo je FK ''Rudar'' njegovo mješanje u struku, svakom je ''loncu bio pokolpac'', a tako nastavlja dalje. Portparol i ''svakom loncu poklopac'' je naravno, autor ovoga teksta. Ni novinara ni sportskog radnika, ala Rodoljub Petković.