PODNASLOV: Mnoge „zvijezde“ nikada nisu osjetile čari i scenu najveće svjetske sportske pozornice, a slovački pečat na brazilsku vizu „Zmajevima“ ovdašnjem napaćenom fudbalu donosi više od same igre i zabave – donijeće modernizaciju infrastrukture i nadamo se bolju organizovanost klubova, kao i ozbiljnost koja nam je, pokazali su to i ove sezone rezultati u evrokupovima bh. klubova, da nam je potrebna prije svega.

Piše: Slavko BASARA

Pogledi i stavovi na Balkanu su često produkt zasnovan na potenciranju etničkog porijekla, a rijetko realni i objektivni što se može, najbolje, vidjeti i kroz fudbal u Bosni i Hercegovini koji je ogledalo ovog društva.
Posmatrajući BH Telecom Premijer ligu u njoj su najizraženije etničke podjele što ustvari zamara sve pa i one najveće nacionaliste koji, poslije određenog perioda, prerastaju u šoviniste. Kada ćemo se umoriti od gluposti i okrenuti progresu i boljem fudbalu, životu uopšte?

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine u narednih pet dana protiv Slovačke igra dvomeč svoje sudbine i svih naših nadanja u bolje sutra. Fudbal je svugdje u svijetu zabava miliona samo kod nas poligon za neiživljene i scena za protagoniste koji na predio gledaju rđavim pogledom.
Izabranici selektora Safeta Sušića u sljedeći petak na „Bilinom polju“, a potom i u utorak u Žilini igraju 180 minuta za slavu, istoriju, ali i cjelokupni fudbal Bosne i Hercegovine.

Odlazak „Zmajeva“ na Mundijal u Brazil 2014. godine imao bi višestruki značaj ne samo za Fudbalski/Nogometni savez BiH i reprezentaciju, već i za klubove, svaki segment fudbalske porodice od Save do Jadrana i od Une do Drine. Na tom putu, s kojim će, svi vjerujemo, Papetovi puleni doći do konačnog cilja nema mjesta podjelama, pogotovo ne onima etničkim. Jer mundijalsku nagradu podijeliće svi na pomenutom geografskom prostoru u srcu Balkanskog poluostrva!

Bez obzira što će se istog dana (6. septembra) u Beogradu igrati balkanski derbi Srbija – Hrvatska u kojoj domaćin želi „da komšiji crkne krava“, a gost da sebe pošalje u Brazil, odnosno Belgiju u baraž, meč BiH – Slovačka u „gradu crne metalurgije“ biće mnogo interesantniji za fudbalsku javnost ne samo kod nas, već i Evropi.

Ovakva šansa kakvu imaju Edin Džeko, Zvjezdan Misimović, Boris Pandža, Vedad Ibišević, Miroslav Stevanović, Toni Šunjić... se rijetko ukazuje u igračkoj karijeri. Mnoge svjetske „zvijezde“ nikada nisu osjetile čari i scenu najveće sportske pozornice, a slovački pečat na brazilsku vizu „Zmajevima“ ovdašnjem napaćenom fudbalu donosi više od same igre i zabave – donijeće modernizaciju infrastrukture i nadamo se bolju organizovanost klubova, kao i ozbiljnost koja nam je, pokazali su to i ove sezone rezultati u evrokupovima bh. klubova, da nam je potrebna prije svega. Improvizacija iz bh. fudbala mora da iščezne. Zauvijek!

Nisu mali novci u pitanju. Radi se o desetinama miliona evra, franaka ili dolara... svejedno je samo da bude zadovoljena protivvrijednost svih pomenutih valuta. A sa njima se mogu izgraditi velelepni sportski objekti širom BiH, podići reflektori, izgraditi tribine, stvoriti priča da jednog dana BiH sama, ili sa nekim iz komšiluka, ugosti najbolje reprezentacije Evrope, pa zašto ne reći i svijeta.

Na najduži put kreće se prvim korakom, a reprezentacija BiH je napravila taj korak samo treba još da utaba staze uspjeha sve do „zemlje kafe, sambe i fudbala“. To je avantura koja će se pričati poput onih iz pajpera Džerija Drejka, poznatijeg pod imenom „Mister No“, junaka iz stripova koje smo nekada sa uživanjem čitali. Bilo je to vrijeme rasterećenosti i jedinstva!

Nema sumnje da predsjednik i generalni sekretar Saveza Elvedin Begić i Jasmin Baković, zajedno sa svojim najbližim saradnicima, već imaju viziju kako će osavremeniti bosansko-hercegovački fudbal i stvoriti komfor da svi zajedno uživamo u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.
U osvit istorijskih utakmica protiv Slovačke nema mjesta nikakvim budalaštinama. Ono što je sigurno je to da će: Banjaluka, Prijedor, Bijeljina, Trebinje, Istočno Sarajevo i Velika Obarska biti uz „Zmajeve“ jer je njihov uspjeh interes i premijerligaša iz ovih gradova.

Meč u Beogradu odavno nema skoro pa nikakvu važnost i neće odvlačiti „energiju sa tribina“ i pored „malih ekrana“. Reprezentaciji BiH treba podrška svake vrste, bez obzira ko se kako zvao i prezivao. Ako ostanemo zakopani u prošlosti još zadugo nećemo vidjeti sunčeve zrake. A već u ponedjeljak u Zenici predsjednik UEFA Michele Platini imaće priliku da čestita bh. savezu ulazak u predvorje Mundijala. Nadamo se da će tako, zaista, i da bude.

Pred martovski okršaj Hrvata i Srba u Zagrebu išao sam do Konzulata Hrvatske u Banjaluci sa tadašnjim igračem mog Rudar Prijedora, danas dobojske Sloge, Dominikancem Edwardom Arturom Acevedom Cruzom. Osjetio je „tenzije“ između uposlenice Konzulata i mene kao „prevodioca“. Na ručku u banjalučkom „McDonaldsu“ mi je rekao nekoliko rečenica koje interpretiram:
- Pričate istim jezikom, imate identičnu kulturu, živjeli ste zajedno, udaljeni ste oko pedeset kilometara jedni od drugih, a toliko se mrzite. To još nigdje nisam vidio nego samo ovdje na Balkanu.

Cruz je, čini mi se, sve rekao. Gdje caruje mržnja sreće nema. Neka pobijedi fudbal. I Bosna i Hercegovina Slovačku, kako u Zenici, tako i Žilini.
Za ukupnu radost svih nas...