Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala

Partizane su, početkom i polovinom prošlog vijeka zvali „crvenima“, ali u savremenom poimanju ovog pojma uglavnom pričamo o Fudbalskom klubu iz Humske 1 čije su boje „crno-bele“. A taj Partizan je pocrvenio! Od stida i srama, ne toliko rezultatski, ispoljivši nemoć protiv bugarskog Ludogoreca, već pokazujući da nije institucija, već provincijski i samo je pitanje časa kada će se, sve kao kula od karata, sručiti u balkansku prašinu sa tropskim mirisom.

Imali li igdje na svijetu to što se dešavalo u Beogradu vrele avgustovske noći, 6. po redu? Osuđeni huligan skida kapitensku traku igraču Partizana, pojedini mediji se sprdaju da mu „meri pritisak“, a klub ćuti!? Nemam mnogo godina, ali pamtim Partizan kao instituciju. Nekada je to bio klub. Šta je danas? Neka objasne predsjednik Dragan Đurić i njegova bratija!

Razočarani Partizanovci, mahom su odmahivali rukom, ali karakter se ne dobija na ulici. On se rađa u čovjeku. Čitam stupce Sportskog Žurnala i izjavu Nenada Stojkovića: „u moje vreme ceo jug bi bio uhapšen!“ Zar to mora da kaže čovjek koji je rođen u Prilepu, prošao svu kosovsko-metohijsku golgotu i opstao, a u Partizanu ni oni što bi trebalo da govore nemaju ni riječi ni snage. Možda ni hrabrosti?!

To je slika današnjeg Partizana koju je, svojevremeno, predvidio i bivši kapiten i sportski direktor Mladen Krstajić dok smo se družili u banjalučkoj „Akvani“ kao članovi žirija za Izbor deset najboljih sportista Republike Srpske u 2011. godini koji je organizovao „Glas Srpske“. Krstajić je morao da ode zbog istine kao i Dragan Ćirić, Slaviša Jokanović, Zoran Mirković, Vladimir Vermezović... Na isti način će biti potrošen i Vuk Rašović. Živi bili pa vidjeli.
Zašto oni nisu odgovarali Partizanu?

Crvena zvezda, bivši evropski i svjetski klupski šampion, danas je jadna i tužna. Oličenje srpskog fudbala koje najbolje svjedoči kakva je zapravo zemlja Srbija. Tim sa današnjeg dna evropskog fudbala. Kilava i nemoćna ispade sa evro-scene, ni penal joj ne pomaže. Ni Aleksandar Vučić! Od svega ostalo je samo ime, stadion na kojem će igrati reprezentacija propale kvalifikacije za Mundijal u Brazilu 2014. i vjerni navijači kojima ni potpuna tama ne može pomutiti ljubav prema voljenom klubu.
Za brigu nego šta?!

Kako će iz lige u kojoj vječito dominiraju jedni ili drugi, u čijoj sjeni je vječito treći i ponekad neko bljesne. Pa nema budala da kaže to je prava liga. Superliga Srbije je liga u kojoj su Partizan i Zvezda na vrhu, češće „crno-beli“ nego njihove komšije, Vojvodina treća,a ostali se radju ili odustaju od takmičenja.
Eh da, kad smo kod te Vojvodine ona je hit. Zašto. Pa ona redovno pobjeđuje Zvezdu i Partizan u nacionalnom prvenstvu, ali ne „zatvara“ takozvane „male“ utakmice, pa pada na malim stvarima. Zato je u percepciji fudbalske javnosti mala.
A nije!!!

Rođena je pre 99 godina i sljedeće godine slavi vijek postojanja. I što je najvažnije nije komunistički simbol već je najbolji ambasador „srpske Atine“. I u njoj igraju naši Stojan Vranješ i Nemanja Bilbija.
Zemlja Srbija je propšalo carstvo kao i fudbalski velikani Partizan i Crvena zvezda. Ako neko smatra drugačije neka iznese argumente?!
Ooooooooo, zemljo Srbijooooooooooo...