Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala

Ne idem u kladionicu, to je đavolska rabota u kojoj čovjek ne samo da može da ostane bez para već i cijelog imanja, svega vrijednog što ga okružuje. Rob ove „organizacije“ je i zatočeni fudbal, ali bez pbzira što sam okorjeli protivnik tiketa i troznaka, moram da pitam:
Kolika je kvota da Branislav Krunić, sportski direktor Fudbalskog kluba Borac još dugo neće „jahati“ u sedlu pomenute funkcije?
Možda 1,10, možda 1,40, možda 3,00 ili 12,00, neko igra i na 30,00... Zicer, privlačna, solidna, rizična ili ona puna obrta?

Nije sporno da je Branislav Krunić bio dobar fudbaler, reprezentativac BiH, osvajač šampionskih titula. Ali, mlad i zelen je uplovio u fudbalsku diplomatiju, među ale koje svaki čas čekaju da ga opkole i strgaju. Tako će, na kraju i biti, ne u bukvalnom smislu već u fudbalskom...
Krunić je postao direktor velikana iz Platonove direktno sa terena, „kopačke je zamijenio cipelama, dres odijelom i kravatom“, nakon doktorske konstatacije da bi bilo rizično da se nastavi baviti fudbalom. U tom trenutku je imao važeći ugovor, pa je pronađeno solomonsko rješenje.

Kada istekne „masni“ ugovor Krunić će od poslodavaca biti precrtan kao i mnogi do sada njegovi prethodnici: Oliver Jandrić, Vlado Jagodić, Darko Ljubojević, Vule Trivunović... Je li Branislav Krunić svjestan toga?
Na Gradskom stadionu sa sjedištem na Trgu Republike Srpske moda je trošiti i precrtavati ljude, pogotovo mlade, koji su napravili mnogo toga u fudbalu, imali zavidne karijere i ostavili dubok trag u Borcu sa pečatom uspješnosti. To je taj strmoglavi pad našeg društva koji se jasno vidi na primjeru FK Borac!

Svi gore navedeni su „žrtve“ određene oligarhije kojoj ništa nije sveto, a sve se aminuje i nevjerovatnim ćutanjem u Banskom dvoru gdje je smještena administrativna služba najvećeg grada Republike Srpske.
Borac „jede“ svoju djecu kao što ženka skakavca proguta svog partnera poslije ljubavnog čina i začeća! Tu je tajna Borčevog lutanja i idiotizma koji poput rđe nagriza sve pore slavnog kluba i pretvara ga od onog što treba da bude zvijezda vodilja u provincijski.

Branislav Krunić se samo spletom okolnosti „namjestio“ da se produži agonija, odnosno nastavi niz „sječe“ jer u Borcu, po današnjoj filozofiji ne trebaju mladi i uspješni već poslušni i potrošni materijal.
Da nesreća bude veća poslije svake „sječe“ ostaje i zla krv netrpeljivosti i mržnje, sa mnogim teškim riječima.

I Dragan Jović je na izmaku živaca. Trener koji uživa određeni rejting u opustošenim i siromašnim fudbalskim krugovima BiH je došao po nagovoru upravo Branislava Krunića s kojim se, u međuvremenu, i „razišao“ u razmišljanjima, pa i tu tinja sukob koji prijeti da se pretvori u eskalaciju.
A Banjaluka ćuti, kao da joj je sve potaman?

U današnjem vremenu opšteg ludila i pokvarenih ljudi treba biti sposoban prepoznati određene namjere tih i takvih i shvatiti šta tebe očekuje na tom putu „glađenja“ i „tapšanja po ramenu“.
Biti sam svoj i rezenovati vlastitom glavom u današnje vrijeme je najteži put koji neka individua može da izabere u vremenu groznog društva i pokvarenjaka. Ali to je najispravniji put koji postoji. Ako uspiješ znaš da je taj uspjeh produkt tvojih sposobnosti, a ako ne uspiješ biće po onoj narodnoj – sam pao sam se ubio!

I još nešto: Sportlive.ba je prije više od mjesec dana „najavio“ šta će se desiti u Borcu i dogodilo se. Nismo Baba Vanga i voljeli bi da griješimo u „slučaju Krunić“. Ali neke stvari su isuviše prozirne i lako se daju pročitati i dešifrovati. Treba samo, malo, uključiti moždane vijuge.
Fudbalski klub Borac je upao u ambis, a na Gradskom stadionu u Banjaluci aktuelan je hit Josipe Lisac: „magla svuda, magla oko nas...“

Ko hoće do kladionice slobodno može, kvote su na pultu.
U ime Oca i Sina i Svetog duha, Gospode Bože, spasi našeg Borca! Molimo ti se grešni, budi milostiv prema našoj sportskoj ikoni.