Kup Republike Srpske je najstarije takmičenje na prostorima dejtonske zemlje posle, prvo organizovano nakon raspada bivše zajedničke države – Jugoslavije.
U Bijeljini, pre dva dana odigrano je 21. finale masovnijeg takmičenja pod okriljem Fudbalskog saveza Republike Srpske u kojem je bijeljinski premijerligaš Radnik tek nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca (5:3) savladao prvoligaša Rudar Prijedor i prigrlio treći trofej Kupa, dok su „rudari“ izgubili i treće finale i još uvek nemaju trijumf u ovom takmičenju. U regularnom delu utakmice nije bilo golova.
- Gledali smo izuzetno kvalitetno finale u Bijeljini u kojoj Rudar Prijedor nije igrao podređenu ulogu, već naprotiv pokazao da je dostojan finalista, možda čak i bolji u pojedinim trenucima meča. Ove godine igrala su za trofej dva kluba svetle tradicije, nosioci fudbala u svojim regijama. Finale je odigrano pred start nove sezone jer smo, nažalost, u maju bili svedoci katastrofalnih poplava koje su pogodine Republiku Srpsku i BiH. Lično zadovoljan sam prikazanom igrom u finalu i klubovima finalistima želim da čestitam na prikazanim partijama, a Radniku posebno osvajanje trofeja – istakao je Mile Kovačević, predsjednik Fudbalskog saveza Republike Srpske.
U dosadašnjoj istoriji Kupa Srpske čak sedam finala je završeno posle izvođenja penala, a njih šest posle rezultata 0:0. Prvo, istorijsko finale u junu ratne 1994. godine između Kozare i Sloge završeno je bez golova na Gradskom stadionu u Banjaluci, a Gradiščani su slavili nakon udaraca sa bele tačke. Jedino finale kada nije bilo 0:0, a izvodili se jedanaesterci dogodilo se prošle godine kada su u dve utakmice Radnik i Borac bili izjednačeni, Banjalučani su slavili 1:0 u Bijeljini, a Semberci identičnim rezultatom u Krajini. Gol iz igre i odlučujući iz penala postigao je Marko Basara.
Ipak, antologijsko finale odigrano je mesec dana posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma, u decembru 1995. godine kada su Borac i Rudar Prijedor u dve utakmice okupili blizu 30.000 gledalaca iako su uslovi za igru bili pravi zimski i snežni. Banjalučani su golom Milorada Bilbije u 90. minutu stigli do trofeja pobedom 3:2.
Samo tri kluba su uspela da dva puta zaredom trijumfuju, tačnije odbrane pobednički pehar, a to su Rudar (Ugljevik), Kozara (Gradiška) i banjalučki borac koji je ujedno, sa pet pehara, najuspešniji klub u takmičenju Kupa Republike Srpske.
- Kup je naša svetinja i takmičenje kojem dajemo veliki značaj, a u narednom periodu nastojaćemo da samo takmičenje još više unapredimo – dodao je predsednik Kovačević.
Radnik je kao pobednik, uz pehar, osvojio i novčanu nagradu od 7.000 maraka, dok je Rudar Prijedoru kao finalisti pripalo 4.500 maraka.
S. Basara
Sva finala
1994. Kozara (Gradiška) – Sloga (Doboj) 0:0 penalima 7:6
1995. Rudar Prijedor – Borac (Banjaluka) 2:2
Borac (Banjaluka) – Rudar Prijedor 3:2
1996. Jedinstvo (Brčko) – Borac (Banjaluka) 2:1
Borac (Banjaluka) – Jedinstvo (Brčko) 1:0
1997. Sloga (Trn) – Sarajevo (Srpsko Sarajevo) 1:0
1998. Rudar (Ugljevik) – Boksit (Milići) 0:0 penalima 4:2
1999. Rudar (Ugljevik) – Sloga (Trn) 0:0 penalima 4:3
2000. Kozara (Gradiška) – Sloboda (N. Grad) 1:0
2001. Kozara (Gradiška) – Boksit (Milići) 3:0
2002. Leotar (Trebinje) – Kozara (Gradiška) 2:1
2003. Jedinstvo (Brčko) – Modriča Maksima 1:0
2004. Leotar (Trebinje) – Modriča Maksima 0:0 penalima 6:5
2005. Jedinstvo (Brčko) – Sloga (Doboj) 3:2
2006. Slavija (I. Sarajevo) – Rudar Prijedor 3:2
2007. Modriča Maksima – Radnik (Bijeljina) 2:1
2008. Slavija (I. Sarajevo) – Borac (Banjaluka) 3:2
2009. Borac (Banjaluka) – Radnik (Bijeljina) 4:0
2010. Radnik (Bijeljina) – Kozara (Gradiška) 1:0
Kozara (Gradiška) – Radnik (Bijeljina) 2:1
2011. Borac (Banjaluka) – Radnik (Bijeljina) 2:0
2012. Borac (Banjaluka) – Sloboda (M. Grad) 0:0 penalima 3:1
2013. Radnik (Bijeljina) – Borac (Banjaluka) 0:1
Borac (Banjaluka) – Radnik (Bijeljina) 0:1 penalima 2:4
2014. Radnik (Bijeljina) – Rudar Prijedor 0:0 penalima 5:3