Piše: Slavko BASARA
Grunulo je, kao da se sve sručilo. Palo je nebo na tlo! Zemljotres na Trgu Republike Srpske u Banjaluci, sve se treslo i potreslo – zgrada Vlade i Gradski stadion. Pala je Vlada Srpske i direktorski tandem Fudbalskog kluba Borac. Otišli su premijer Džombić i njegovi ministri, odnosno Šipovac i Ljubojević.
Posljedice trusnog područja!
Nikako ne miriše na dobro. Srpska i Borac su obezglavljeni, gdje je izlaz?
Koliko god bježao od politike i politikanstva na svojoj koži kao većina žitelja Republike Srpske osjećam svu bijedu i krizu ovog društva i vremena. Ipak, neću da se žalim, vjerujem u bolje sutra... Makar to ostalo samo kao vječita nada i pusta želja. Treba vjerovati. Bez vjere ni života nema.
Koliko se god upinjao da razumijem fudbal još uvijek učim, bez obzira na činjenicu da već 18 godina pišem o najpopularnijem sportu kod nas. Nisam se baš ovoliki rodio, ali sam još uvijek nezreo po pitanju nekih stvari. Pogotovo onih neobjašnjivih zdravom razumu. Ne mogu da „ukopčam“...
Radmilo Šipovac, kolega po profesiji i Darko Ljubojević jedan od najpoznatijih fudbalera banjalučkog kluba otišli su iz Borca. Podnijeli ostavke ili su najureni? Otišli su svojom voljom ili su ih otjerali igrači? Ova pitanja će dobiti odgovore za dan, dva, mjesec, pola godine, godinu, dvije...
Žao mi je Borca. Umjesto da bude zvijezda vodilja fudbala Republike Srpske on je poligon za revanšizam, ujdurmu, dokazivanje sa umobolnim liječenjem kompleksa, patnju... Klub slavne tradicije i ugleda ispašta zbog sopstvenih grijehova jer je posljednjih godina non stop sjekao granu na kojoj sjedi. Odrekao se matičnog Saveza, iz Borca su odapete najotrovnije strijela ka Fudbalskom savezu Republike Srpske i njegovom predsjedniku Mili Kovačeviću. Ko je kriv fudbalskoj Banjaluci što je provincijalizovana i što nema iznjedrenog takvog sportskog radnika kao što je ugledni advokat iz Gradiške. Fudbalski radnici u Banjaluci su dovoljni sami sebi. U sredini u kojoj skupštinski delegati, iz inata, poništavaju i nipodaštavaju stavove i prijedloge sopstvene baze nije mogao da opstane ni Borac.
Potrebne su korijenite promjene kako u klubu u kojem nema više niko od odgovornih, tako i u Područnom savezu Banjaluka!
Radmilo Šipovac se, kako kaže, vraća u novinarstvo. To je branša u kojoj se najbolje snalazi. „Ven“, „Nezavisne novine“, „Trn“, „Fokus“... sada neki „Novi pečat“. Drugi je novinar na poziciji direktora u klubu poslije Tome Marića koji je osvojio Mitropa kup 1992. godine. Šipovac je tri godine zaredom izlazio u Evropu, ali jednog dana će se možda i pitati: „šta mi je sve ovo trebalo?“ Sam je birao i odlučivao...
Darko Ljubojević je nekada uspješni fudabler Borca koji se dokazao i u beogradskoj Zvezdi i u Španiji, Mađarskoj... Mlad je uplovio u diplomatske fudbalske vode i naglo skočio. Mimo baze. Plašim se da u rođenom gradu vrlo brzo neće imati s kim da popije kafu. Ostaće mu kao utjeha Fudbalski savez BiH. To je Banjaluka, ona fudbalska!
Obojici sam se obraćao kao prijatelj, ne savijest. I ovo pišem iz dobre namjere za sve. Ne živim u Banjaluci iz lične odluke, ali osjećam taj grad i Borac. Emotivno.
Kamo dalje rođače, iz pijeska vire krunisane glave, što to rade – prde u prašinu – spjevao je Branimir Džoni Štulić sa „Azrom“.
Borčeva sudbina je krajnje neizvjesna i po svemu sudeći tužna. Pad je počeo još sa monstrumskim izumom Sportskim-fudbalskim preduzećem Borac d.o.o. Bio je to ašov koji je zakopao prve brazde fudbalske rake u koju će se, po svemu sudeći, položiti tijelo bespomoćnog 87-godišnjeg kluba.
Grad Banjaluka se pita. On će vjerovatno i odlučivati. Ali ono što nije dobro je to što su igrači uzeli sebi za pravo mnoge stvari, a zaboravili su na svoj osnovni i profesionalni posao. Obustavili su rad na sedam dana i naškodili isključivo sebi!
S kakvim parametrima Borac želi da se upusti u trku za Evropom?
Jadna majko, jadnije svatova.
I na kraju, ne želim da budem papagaj, ali fudbal u Banjaluci je izgubio dušu. Kao što kaže pop Milorad Karaklajić, kao šef FK Baranda iz kultne serije „Vratiće se rode“: „oko fudbala su počeli da se oklupljaju neki sumnjivi ljudi, neke sumnjive žene i sve se vrti oko para“...
Od Borca je ostalo ime, istorija i vjerni „Lešinari“. Od Vlade Republike Srpske ostala je zgrada. Komšije su potonule zajedno!
Nije tragedija pasti, tragedija je ne podići se.
Da li će poslije zemljotresa udariti cunami?
Nadamo se da neće. Banjaluka je daleko od mora... Ali ko zna šta sve može da navuče i donese negativna energija?!
