Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala
Bez obzira što sam umoran od puta na Apenine i što sam kući došao u ranim jutarnjim časovima sjedoh za svoje sokoćalo da ispišem ove redove. Uhvatila me dilema – da li da pišem o ružnim ili lijepim stvarima.
Iiiiiiiiii... tako dok sam razmišljao upali mi se lampica. Naše društvo je isuviše rđavo, pogano i podlo, nažalost, pripadam mu i ja kao savremenik jer je većina baš takva – mrzi sve oko sebe. Eto, ne bih da mrzim. Iz mržnje se rađa zlo, a iz zla bolest. Naše društvo je opasno bolesno!
Ružne scene su se dešavale u Modriči na meču omladinaca BiH i Srbije, došlo je do prekida. Ukaljano je sveto ime Republike Srpske, tačnije njenog predsjednika pokojnog Doktora Milana Jelića. Baš na stadionu gdje je predsjednik preminuo i koji nosi njegovo ime.
Kome je danas, uopšte i stalo do tih i takvih stvari? Kome do Republike Srpske?
Ipak, rekli smo, želimo da pišemo o lijepim stvarima, ljubavi, uspjehu, sreći...
Reprezentativci Republike Srpske predvođeni s klupe fantastičnim selektorom Branimirom Tulićem iskazali su neviđenu ljubav prema dresu sa najdražim grbom, zabilježili su do sada nezabilježeni uspjeh i donijeli neviđenu sreću svojim sunarodnicima, ljubiteljima fudbala u otadžbini.
Iz zla se uvijek na kraju izrodi zlo, a takve životne priče okončaju tragično. Glavni likovi su zloće! Kada čovjek radi dobro sve dobrim mora i da se završi.
U fudbalu, kao ni u životu ništa nije slučajno. Kako siješ tako i ženješ.
Ne pada mi na pamet da bilo koga na silu tjeram u raj, ako on to ne osjeća niti vidi. Svako od nas bira svoj put. Želim da moj bude onaj osvjetljeni kao što se vidi ispred reprezentacije Republike Srpske koja je odškrinula vrata fudbalske budućnosti protiv igrača iz jednog od najboljih klubova na „čizmi“ – Udinezea!
Sporadični vječiti kritičari koji liječe komplekse na taj način što neuspjehe klubova koje su doveli do ivice ambisa žele da amortizuju „pljuvanjem“ po drugim ljudima i klubovima. To se zove podlost i osionost, ali iz toga se uvijek izrodi životna brutalnost.
Pravila Svevišnjeg niko od nas koji smo samo gosti na ovoj planeti ne može niti smije da promijeni.
Što prije čovjek shvati da je mali uspjeće, ali ako samo za sebe govori sve u superlativima, a o okolini u negativnom kontekstu onda je to najteža moguća prehlada moždanih „vijuga“ i tu spasa nema.
Da ne jedemo govedinu, vrijeme je posta, donesimo zaključak na kraju: Republiko Srpska srećni ti bili i narednbi koraci na fudbalskoj međunarodnoj pozornici. A onih stvari kao što su bile u Modriči moramo da zaboravimo i zaobiđemo.
Ima mnogo toga ljepšeg u životu nego što su gluposti!
