Polufinalna utakmica Kupa BiH-a igrana sinoć u Širokom Brijegu između Širokog i banjalučkog Borca pokazala je da fudbal, sport i prekrasni potezi na utakmici padnu u drugi plan zbog osoba koji nikad nisu igrali fudbal niti vole fudbal ili nogomet kako se zove u ovoj napaćenoj zemlji. Dešavanja na terenu i oko njega za vrijeme i nakon utakmice pokazali su još jednom da se sport i sportski radnici crvene pa čak izvinjavaju zbog nesportskih dešavanja.

Press konferencija nakon utakmice na kojoj su govorili dvojica trenera klubova koji su se borili za finale dokaz je prije svega banjalučke golgote na Pecari. Mogu pisati i pričati o Borcu, o Darku Ljubojeviću, Vladi Jagodiću, banjalučkim fudbalerima i Banjalučanima svašta ali ako laže koza ne laže rog što bi rekla narodna poslovica koju valjda svi razumiju na brdovitom Balkanu. Darko Ljubojević je Banjalučanin koji je svoju karijeru počeo u crveno plavom dresu na vojnom igralištu pored dvorane Borik u generaciji koja je ostavila trag na svim životnim poljima. Jedan od članova te generacije piše ove redove i nedozvoljava nikom da pljuje po banjalučkom sportu jer smo bili, jesmo i bićemo sportisti za mnoge. Darko je fudbalsko ime stvorio u Crvenoj Zvezdi iako je nakon mnoštva pozajmica vrhunac doživio u crveno belom dresu u utakmici protiv velike Barselona. Bili smo na toj utakmici. Gledali u grotlu Marakane našeg Darku i dičili se. Igrao je naš Darko u Ligi šampiona protiv velikog Mančestera. Igrao je mnoge velike utakmice i ostao u sportu dajući sebe. Njegova riječ mora da vrijedi, a još kad ima dokaze onda je ona preteška. Da li su riječi Vlade Jagodića na početku press konferencije dovoljne da opišu dešavanja u Širokom Brijegu? Znamo svi da nisu. Riječi Darka Ljubojevića osporavaju usuđujući se reći da laže. A da li laže veliki Blaž Slišković osvrćući se na nemile scene u Širokom Brijegu kada se na kraju press konferencije izvini javno Banjalučanima u svoje lično ime i ime nogometnog kluba Široki?