Igrači više neće dolaziti na treninge (samo utakmice) sve dok ne počnu isplate plata. U zadnjih 8 mjeseci, primljena je samo jedna. Preciznije, krajem januara ove godine dobili su septembarsku. Njihovim stopama krenuće i radnici kluba. Ovo je jedini način da se stane na kraj neradu i nezalaganju rukovodstva, koje je za malo više od godinu dana mandata dovelo klub u nezapamćeno lošu situaciju i na rub propasti.
Članovi UO dolaze iz Opštine, Vlade RS, Investiciono-razvojne banke RS, Privredne komore, Pozitivne Srpske, itd. i nisu u stanju da obezbijede minimalan nivo sredstava za funkcionisanje kluba. Sramota je to. Potencijal imaju, samo neće prstom da mrdnu a nemaju ni ljudskosti da se pojave, priznaju krah i zvanično povuku, jer očigledno da ne žele biti ovdje. Prilikom preuzimanja dužnosti, 9. februara 2014. godine, pojedini su slatkorječivo govorili: ''MI DJECA LAKTAŠA, MI ĆEMO POMOĆI KLUBU.''
S druge strane, ima ih koji su mislili da će se ogrebati pa kad su vidjeli da je stvarnost ipak malo drugačija, digli sidro. S treće strane, neki iz UO nisu nikad ni došli u klub za godinu dana. Za navedeni period, UO je zasijedao samo 3 puta. Pored tog, niko se ne pojavljuje već duže vrijeme. Od problema se konstantno bježi. Prepušteni smo sami sebi. Sve u svemu, predsjednik kluba, ni kriv ni dužan, poslat da sredi stanje za najbliže saradnike je izabrao izdajice, koje su mu zabile nož u leđa i ostavile ga na cjedilu. U toj samoći i neredu, i sam je postepeno odustao. Ali to ga ne opravdava. Ono što se moglo uraditi u toj situaciji je možda više se lično aktivirati, podstaknuti i ostale ''kolege'' iz Uprave da se pokrenu ili u krajnjem slučaju ih razriješiti dužnosti i pronaći adekvatne zamjene. Nije učinjeno. I od prvog čovjeka Opštine smo više očekivali, kao člana UO kluba i bivšeg fudbalera.
Jeste opšta kriza, i to je nažalost tačno, ali ne mogu da gledam da ovo propada i ne može me niko ubijediti da se ne može iznaći taj minimum sredstava, osigurati ti neki osnovni uslovi za rad, u Laktašima, opštini koja ima i određeni ugled i status. Sve nam je na dohvat ruke, samo je potrebna volja pomenutih ljudi. A volje nema. I onda šta je još problem, na svu muku uvali nam se i Đedin, koji je prije ove Uprave imao zabranu dolaska u klub. Mislim da svi u Laktašima (a i šire) znaju ko je to tako da ne bih trošio riječi za pojašnjenje. I gdje god odemo isprositi koji dinar za klub samo kažu: ''Aha, Đedin je tamo, ne damo vam ništa.'' i odmahnu rukom. Neće niko da čuje za klub dok je on ovdje glavni i obnaša direktora, samo se šprdaju s nama. S razlogom. Sami smo krivi, tj. ne ja, ne mi... nego predsjednik koji nijemo posmatra i klima glavom na sve što Đedin kaže.
Da bi se klub uopšte spasio i postavio na zdrave noge, a vjerujem da još ima nade za takvo nešto pogotovo u Laktašima gdje se za noć situacija okrene, potrebno je prvo da se iskreno pogledamo u oči svi (a to je problem težak 300 tona), napravimo red u organizaciji, štetne dijelove odstranimo da bi onda tijelo konačno zdravo profunkcionsalo. I tek onda početi razmišljati i razbijati glavu koga privući da pomogne. Dug je put do toga, ali može se, samo da se hoće i da se krene na vrijeme, da ne bude prekasno...
FK Laktaši