Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala
Bosna i Hercegovina kao država uopšte ne funkcioniše. To je najbolje pokazao fudbal koji je najbolje ogledalo jednog društva, tačnije države.
Šta treba još da se desi pa da ozbiljno shvatimo da smo vrlo blizu crnih devedesetih godina prošlog vijeka?
Vijesti iz i oko fudbala dejtonske zemlje prije su za rubriku „crna hronika“, a ne „sport“ u svim ovdašnjim listovima.
Kod Donjeg Vakufa umalo nije pala mrtva glava kao prije nekoliko godina u Širokom Brijegu kada je ubijen navijač Sarajeva Vedran Puljić. Dvije najratobornije navijačke grupe u BiH, „Lešinari“ iz Banjaluke i „Manijaci“ iy Sarajeva pošorali su se momački, u sve su se uključili policajci i specijalci.
Bilans je stravičan: trojica životno ugroženi, bezbroj razbijenih lobanja, podlaktica, potkoljenica, prebijenih leđa, krvavih glava i ekstremiteta... Kao da se radi o nekadašnjem Bejrutu, a ne licima koja su trebala da bodre svoje timove u Sarajevu protiv Olimpika, odnosno u Prijedoru protiv Rudar Prijedora.
Huligani i nasilnici su glavni proizvod današnjeg društva u kojem živimo.
Osim toga u fudbalu se još svašta dešava. Banjalučki arbitar Ognjen Valjić je opet prekinuo meč zbog pogrdnog i nepristopjnog skandiranja u Mostaru, u Zenici je, na press konferenciji poslije utakmice, nakon trenera Rudar Prijedora Velimira Stojnića verbalno napadnut trener Slavije Milomir Šešlija koji je napustio druženje s nvinarima prije vremena zbog uvreda.
Prije svega ovoga što se dešavalo u srijedu, u Mostaru su, na utakmici Prve lige Federacije BiH Branitelj – Sloboda „Ultrasi“, navijačka grupa Zrinjskog napala i pretukla navijače iz Tuzle, a jurili su i službena lica i fudbalere Slobode. Malobrojni policajci su sve to nije posmatrali.
Ooooo, Bože... U kakvom vremenu i sa kojim budalama to živimo?
Čelnici Fudbalskog saveza BiH, tačnije njegovi bezbjedonosni organi su mogli da predvide neke stvari, ali definitivno u BiH ne funkcioniše ništa. Zatajila je policija! Nigdje u svijetu nema to da se dvije navijačke grupe, nastrojene jedna protiv druge, usmjere istim putem da idu jedna u susret drugoj. To je klasična „dogovorena frka“.
Danas nije teško zakazati šorku. Skupi se po nekoliko huligana i isfrustriranih mladića neimaštinom i nezaposlenošću, nakače se na društvene mreže i zakazuju obračune. To je postao stil i način njihovog življenja – nisu živi ako ne prave belaj!
Je li dosta krvi na ovim napaćenim balkanskim prostorima?
U vazduhu se osjeća neka čudna atmosfera. Sve je „nabrijano“ i silno. Niko nikom pardona ne da. Svako tumači i sprovodi zakone onako kako njemu odgovara. Obični građani sklonili su se u stranu i čekaju da ludilo prođe.
Izvršni odbor Fudbalskog saveza BiH dao je posljednju opomenu svim huliganima, svaki sljedeći prestup znači i crveni karton za gostujuće utakmice. Bojimo se da to neće imati nikakvog efekta. Ali na bilo koji način se mora reagovati.
Umjesto da pričamo o životu i fudbalu punih pluća mi brojima razbijene glave, polomljene ruke i noge, krvave huligane...
Sva sreća u Donjem Vakufu nije pala mrtva glava iako je nekoliko njih visilo o tankoj niti.
Kakvo to društvo ostavljamo našim pokoljenjima?
Kako je krenulo niko više nečće smjeti ni da izađe na ulicu, a kamoli da ode na fudbalski stadion. O porodičnom izletu na utakmice ne smijemo ni da razmišljamo.
U BiH huligani i nasilnici kolo vode.
