Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala
Kult srpske reprezentacije ne postoji! Orlovi egzistiraju na umjetnom patriotizmu zasnovanom na pjevanju himne uz igru bez srčanosti koja živcira sve ljubitelje fudbala, a pogotovo navijače Srbije.
Siniša Mihajlović je definitivno zalutao na selektorsku funkciju jer je za istorijski meč u Zagrebu rekao da je zabava. Jeste, ali za hrvatske reprezentativce koji su otpisali Orlove iz trke za Mundijal u Brazilu 2014. godine, a Srbiju, definitivno, otpisali iz trke za Južnu Ameriku.
Sramota!
Od kada je sa kormila nacionalnog tima Srbije otišao Radomir Antić poslije nesloge sa predsjednikom Tomislavom Karadžićem Orlovi su na nizbrdici. Kako drugačije protumačiti posrtanja u kvalifikacijama za EURO 2012 i sada na putu za Rio?
Nekadašnji selektor SR Jugoslavije Slobodan Santrač u stručnoj analizi utakmice je rekao da Srbija nema igru, da su Orlovi raštimovani orkestar i da je tim neuigran. U prvih 45 minuta izabranici selektora Siniše Mihajlovića nisu ni pokušali da upute udarac na gol Stipe Pletikose, a kamo li da su šutirali. To sve govori o jalovosti Srbije.
Ovo je treća utakmica u nizu tekućih kvalifikacija u kojoj Orlovi nisu postigli pogodak. Poslije sramote od Belgije u Beogradu (0:3) i blamaže u Skoplju sa Makedonijom (0:1) ni u zagrebu Srbi nisu zatresli mrežu protivnika.
Nešto zaista ne štima.
Od Hrvata možemo da učimo kako se voli reprezentacija i kako se u njoj igra srcem. Na travi „Maksimira“ stekao se utisak da su fudbaleri Srbije natjerani da igraju protiv svoje volje!? Zar se tako stiže na Mundijal?
Da su živi Aleksandar Tirnanić, Blagoje Marjanović i Boško Simonović sigurno bi ih bila sramota, ali u sadašnjem timu Orlova nikome se ne crvene obrazi. Srbija je fudbalski potonula!
Već poslije pola kvalifikacija Orlovi su otpisani iz trke za Svjetsko prvenstvo i treba da razmišljaju o sljedećim kvalifikacijama. A selektor Siniša Mihajlović je izjavio da ukoliko ne odvede reprezentaciju u Brazil odlazi sa klupe Srbije. Vrijeme je da već sada spakuje kofere jer brazilsku vizu ne ovjeravaju riječi himne „Bože pravde“ već igre na terenu, golovi i bodovi. A Srbija je u deficitu svih ovih, fudbalskih, stvari.
Bolje bi bilo da Mihajlović i nije dolazio na mjesto selektora, a već sada, kada je već izvjesno, da odlazi ako održi obećanje pravu stvar bi uradio da sa sobom povede i predsjednika Tomislava Karadžića. Da bar ostane upamćen po jednom dobrom djelu kao selektor!
Šta poslije 90 zagrebačkih minuta još napisati osim golih činjenica?
Mihajlović kao igrač i kao selektor su dvije potpuno različite osobe. Kao fudbaler je davao maksimum na terenu i grizao patriotski za reprezentaciju, a kao selektor je skroz degradirao igru i stvorio jalov tim pred kojim se svi protivnici smiju.
Biće da su se Orlovi ispucali protiv nejakog Velsa u Novom Sadu i potrošili svu municiju. Nisu kvalifikacije jedna, već deset utakmica.
Možda nikoga nije bilo da to kaže selektoru Mihajloviću i njegovim pulenima?
Zbogom pusti snovi, Orlovi neće vidjeti Brazil!
