Piše: Slavko BASARA
Fudbalski klub Partizan, mnogi će reći, mnogo je veći srpski klub od vječitog rivala preko puta, ali nema srpskog Partizana bez narodne Zvezde, niti obrnuto!!!
Ako gledamo kroz prizmu nekadašnje „velike“ Jugoslavije Zvezda je srpski, a Partizan jugoslovenski klub.
Ako gledamo osakaćenu Jugoslaviju, onu s prefiksom „SR“, neko to kaže i „Slobina Jugoslavija“, onda je Partizan uz pomoć Mirka Marjanovića „preskočio“ evropskog i svjetskog šampiona. To je ipak uspjeh, biti ispred najboljeg!
Rodila se, konačno, Srbija, prije onog ispljunutog mutogena „Srbija i Crna Gora“ (eh, kakav je to virus bio...). Zvezda je car. Prvi šampion. Tako i treba.
Identitet!
A onda...
Brale moj. Ko je kriv?
Partizan zaredao uz pozdrav: „Pomaže Partizan....“ Taj „fazon“ mi prodao najveći Partizanovac u Prijedoru Stojan Janjetović, moj „pulen“ dok je igrao u Rudar Prijedoru, plakao sam zbog njega i rezultata koji su nam izmakli...
Kao na filmskoj traci, redaju se pioni, oni iskreni Partizanovci, za to vrijeme vlasti, i preuzimanja carske krune od komšija, pisanja istorije koja će se tek izučavati, su tjerani iz kluba: Tomić, Nađ, Ćirić, Krstajić, Jokanović, Stanojević, Rašović... I dva „građevinara“ – Đukić i Nikolić.
Koliko znam geografiju Beograda, možda griješim, na stadion Partizana se, sa Rakovice, kroz Banjicu, stiže kraj novonazvanog stadiona „Rajko Mitić“. Pa ko je lud da putuje duže kad je stigao?
Đukić i Nikolić. Jedan je išao na duži put preko Španije, a drugi preko Novog Sada.
Đukić pade u vladi Đurića, a Marko na novom početku. Obojica sa pozdravima: „dobri ste...“ I sa rezultazima od kojih „boli glava“ (Zvezda takva nije imala).
Ima i boljih. Za njima je potraga.
Najupečatljiviji trag, u tom partizanskom vremenu ostavio je Aleksandar Stanojević. To sam vidio, prvo u Novom Gradu, a potom i u Beogradu, na utakmicama Lige šampiona protiv Anderlehta, u kvalifikacijama, i Arsenala u grupnoj fazi.
Prvo, to je profil trenera kakav odgovara Partizanu, ali suprotnost trenera kakvog u Srbiji hoće i žele. Pametan, mlad, elegantan i nadasve nadaren i životno i fudbalski. Nije uspio zato što nije imao zaleđinu.
Marko Nikolić je sticajem okolnosti doživio sudbinu Stanojevića.
Jednog dana će se i on vratiti.
Sada je pao na partizanskom polju, u Raškoj.
Srbovao je! Previše!
Partizan je ipak, jugoslovenski klub?!
Svaka čast Nikoliću, ali nije pazio. Izletio je. To trener Partizana sebi nikada ne smije da dozvoli. Ozbiljan klub, ozbiljan i stručnjak.
Tumbaković vjeruje nekadašnjem kapitenu Tomiću, Partizan jedinom domaćem treneru iz Lige šampiona Stanojeviću. Nikolić je suspendovan na tri mjeseca.
Nema dalje.
Konsultacije su u toku...
„Za sve se navija – Partizan se voli!“