Piše: Slavko BASARA

Najveći gospodin u svijetu fudbala, do nedjelje i derbija engleske Premijer lige Čelzi – Arsenal, bio je Arsen Venger (65). Za mnoge, ali i za mene.
Francuza na klupi „tobdžija“, međutim, ubile su frustracije od lika i djela Portugalca koji predvodi „plavce“ – Žoze Murinja. Arsenalov Arsen jednostavno je „puk'o“!
Incident koji je Venger imao sa Murinjom za vrijeme prvenstvene utakmice na „Stemford bridžu“ mogao bi se, kod nas, ovdje, na brdovitom Balkanu, poistovijetiti i okarakterisati kao još jedan „predizborni konflikt“ jer smo posljednjih dana zasuti „šljivama ispod očiju“ zaposlenih iza štandova političkih partija koje se nemilosrdno tuku za prevlast! Ali, to nije bila BiH već Engleska!
Očigledno da nervi francuskog trenera s gospodskim manirima nisu izdržali pritisak i saznanje da nikada nije pobijedio Portugalca, a suočili su se na klupama 12 puta. Murinjo je sedam puta pobijedio Vengera, a pet utakmica je završeno nerješenim ishodima. Bila je dovoljna samo mala iskra da Venger posjeti Murinja u njegovom restriktivnom prostoru.
Potez Vengera je iznenadio i zatekao sve. Ničim do sada nije pokazivao ovakve karateristike, ali svemu dođe kraj. Pogotovo strpljenju, ako se dugo „guta“ nepravda, ponekad i kompleksi.
Ne mogu a da se ne otmem utisku iz 2010. godine. Kao akreditovan novinar na utakmici Lige šampiona u Beogradu između Partizana i Arsenala, bilo je to 28. septembra, prije četiri godine, imao sam priliku da uživo sretnem Arsena Vengera. Partizanov stadion pun „kao oko“, sa razglasa ide himna Lige šampiona, na centru se trese „mušema“, „Grobari“ napravili svoj „štimung“, prelijep dekor i ambijent. Jednom riječju – ludnica!
Veličanstveno obučen, kao u većini zvaničnih utakmica Arsenala, s crnim odijelom i crvenom kravatom, Arsen Venger se nije osvrtao na ambijent koji je u glavnom gradu Srbije sačekao njegove izabranike. Ni Aršavin, Sanja, Vilšir, Nasri, Kliši... nisu se osvrtali. Iz novinarskih loža se vidjelo – kakva je to gospoda!
Goste iz Londona nije pokolebalo, niti uplašilo, ni to što je na nekadašnjem stadionu JNA, pred početak utakmice, dva puta nestajalo električne energije. Pobijedili su 3:1 golovima Aršavina, Šamaka i Skilaćija, Partizanov otpor su slomili u posljednjih 19 minuta. Počasni pogodak za Beograđane postigao je Brazilac Gabrijel Kleo iz penala. Za 1:1, i bilo je to sve od Partizana na utakmici.
Pored mene kolega Nemanja Babić, komentarisali smo nemoć Partizana i samouvjerenost „tobdžija“.
- Vidi Vengera, kakav je to gospodin čovjek. Hladnokrvan i samouvjeren! – rekao mi je kolega Babić.
- On je baš oličenje istinskog trenera i pedagoga – odgovorio sam.
Ubrzo smo krenuli na konferenciju za novinare. Dole, pod tribinama nekadašnjeg stadiona JNA portparol Marko Vjetrović i trener Aleksandar Stanojević. Potpuno realni, kao i poslije utakmica „plej-ofa“ protiv belgijskog Anderlehta. Odgovarali su na naša pitanja...
A onda, ušao je On. Prirodno elegantan i odmjeren, prirodni gospodin po ponašanju, pokretima i izjavama, bez omalovažavanja protivnika i prevelikog hvalisanja svog tima. Realnost je još jedna karakteristika velikih ljudi i trenera. A Arsen Venger je upravo to. Zaštitni znak Arsenala!
I ne samo to...
Sticajem okolnosti, odlazeći na Kosovo i Metohiju sa veteranima Fudbalskog kluba Vrbas iz Banjaluke upoznao sam mnoge prijatelje i braću, a jedan od njih je, na utakmicu Partizan – Arsenal, doveo sedmogodišnjeg sina. Da se fotografiše sa Vengerom.
Poslije konferencije za novinare na pitanje da li bi htio da se uslika sa mališanom, Venger se osmijehnuo i rekao:
- Yes, with pleasure – odgovorio je Venger i zagrlio dječaka koji je prevalio dugačak put od Kosovske Mitrovice do Beograda da napravi uspomenu za sva vremena.
Osmijesi nisu silazili sa lica ni jednom ni drugom. Potom je Venger upitao:
- Anyone else? – pitao je Venger.
Sačeoa je još nekoliko trenutaka, kada je vidio da nema više zainteresovanih za fotografisanje onako gospodski, samo kako on zna, mahnuo nam je rukom i otišao niz hodnik.
Utisak je ostao snažan!
Tako popularan i veličanstven, a normalan i spontan. To je Arsen Venger. Istinski gospodin.
Vozač „Glasa Srpske“ Ilija „prašio“ je „Škodu“ nekadašnjim putem „Bratstva i Jedinstva“, a fotoreporter Vlado Stojaković mi je dobacio:
- Jesi vidio Vengera, on je pravi gospodin. Čovjek na klupi ton nije povisio, a svaku akciju je pratio pljeskom i odobravanjem. Što su ti velika i gospodska liga i klub, odnosno trener.
- Jeste, veliki je gospodin. Takvi se rijetko susreću – odgovorio sam.
Čekala nas je mrkla noć i kilometri kroz Hrvatsku, a ujutro i profesionalne obaveze u redakciji.
Incident sa Murinjom u nedjelju nije pokvario moj tadašnji više nego pozitivni utisak koji je na mene ostavio Arsen Venger. Naprotiv, samo još više mi je postao drag jer niko od nas nije robot i bez emocija.
Moramo da dozvolimo i najvećima da ih nekada ponesu emocije, pa brzopleto reaguju i povuku potez zbog kojeg se već sljedećeg trena duboko kaju.
Hoću da vjerujem da je Arsen Venger zaista takav. Njegova ćutnja poslije konflikta s Porugalcem ustvari i govori o njegovom kajanju i shvatanju greške.
I poslije „Stemford bridža“ Arsen Venger je istinski gospodin. Kakav se rijetko sreće u oazi današnjeg pokvarenog i nadobudnog svijeta. Ljudski je praštati.
Nijedna dobrota se ne može izgubiti preko noći niti je može prekriti najtamnija mrlja stvorena u trenutku.
Arsen Venger, po svemu, sjaji i pokazuje nam kakvi ustvari ljudi treba da budu. I sada, i u budućnosti!
Arsene Wenger - great gentleman!