Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala

Ponekad je bolje glupo ćutati, nego pametno zboriti jer možda slušaoci, ili sagovornici, baš i najbolje ne razumiju ono što im se govori. I na šta im se skreće pažnja.
Da je bilo sluha na ovom brdovitom Balkanu devedsete godine prošlog vijeka bile bi za sve mnogo ljepše i nezaboravnije, ovako stalno se podsjećamo na glupost koju smo kolektivno radili – bez obzira na ime i prezime, odnosno s koje od tri strane Bogu prilazimo.
Nažalost, ni skoro dvije decenije poslije zabavljamo se vlastitim glupostima i pokazujemo krajnji stepen metastaze primitivizma.

Trener koji je jedini sa klubom sa prostora nekadašnje Jugoslavije osvojio titulu evropskog šampiona Ljubomir Ljupko Petrović bio je, samo jedan dan, trener Fudbalskog kluba Sarajevo. Odradio je strateg koji je prije evropske sa Vojvodinom osvojio jugoslovensku krunu trening sa „bordo“ timom i umjesto da na zakazanoj press-konferenciji bude predstavljen i zvanično imenovan desio se neviđeni obrt – morao je da se vrati kući u Beograd.
Razlog krajnje nerazumljiv, pogotovo na fudbalski način – slika sa Željkom Ražnatovićem Arkanom za koju niko ne može sa sigurnošću da kaže da je autentična!?

I dok u Evropi, i širom svijeta, fudbal uglavnom gradi mostove, na Balkanu je on i dalje poligon za prepucavanja, nacionalizam, siledžijstvo i varvarstvo. Ovim potezom Grad Sarajevo je pokazao da je još uvijek „u filmu“ žestoke medijske manipulacije i još uvijek zatvoren grad u kojem se razlike itekako potenciraju i na osnovu kojih grad na Miljacki dijeli ljude.
Šta je sa parolom Evropske fudbalske unije (UEFA) – „Respect“? Zbog čega fudbal služi za „kopanje“ po prošlosti i „smještanje“ određenim obilježenim „žrtvama“? Zašto je politika toliko prisutna u bh. fudbalu?

Protjerivanjem Petrovića Fudbalski klub Sarajevo je ustvari pokazao sve svoje slabosti. Tačnije, nije stao iza trenera kojeg je izabrao za nasljednika Roberta Jarnija, nije pokazao institucionalnu snagu. Zbog toga, uprkos parama kojih najviše ima od svih ostalih premijerligaša, i neće stići do titule?! Jer do vrha se ne stiže kolebanjem i dilemama!
Šta je u stvarnoj pozadini iza „slučaja Petrović“ biće poznato kada svi vozovi prođu jer već sutra Sarajevo igra prvenstveni duel protiv Zvijezde iz Gradačca na Olimpijskom stadionu „Koševo“.

Poslije svega ostaje gorak i opor ukus još jedne politizacije fudbala u Bosni i Hercegovini nelogičnoj zemlji u kojoj je logika misaona imenica.
Nije to od juče, to traje vijekovima i od kada je Bog podijeljen na tri dijela. Kao Jugosloven Ivo Andrić je mnogo toga napisao i ostavio nam u naslijeđe, a danas je najmanje Jugosloven. I on je podijeljen na tri dijela: Srbin, Hrvat i Bosanac.U ovakvim situacijama uvijek mi se vraćaju riječi internacionalca iz Dominikanske Republike Edvarda Artura Azeveda Kruza: „...jedni od drugih ste daleko 50 kilometara, a tako se mrzite. Stvarno mi to ne ide u glavu...“
To, iz inostranstva ko dođe u BiH, teško može da razumije jer veliko je pitanje razumijemo li i mi čiji su korjeni na Balkanu vijekovima?!

Dok nam to neko dobro ne rastumači nećemo ni razumijeti.
A ima li takvog uopšte na ovom našem dunjaluku?
Pamet na Balkanu nipošto nije skupa! Dok je ne kupimo ostaćemo zarobljenici vlastitih gluposti.