Piše: Slavko BASARA, direktor sa biroa
Stidi li se naše društvo i ima li ono obraz i naličje?
Ko ga, u institucijama predstavlja, nije ni čudo da su nam direktori na birou za minimum zdravstvenog osiguranja, a polupismene kabadahije za gostiljskim astalom!
Nisam znao da se zovem i prezivam Nebojša Kuštrinović. Čuo sam za njega, i iskreno, pozitivan je lik. Ali, zovem se imenom i prezimenom Slavko Basara i na dvije stranice kucanog teksta nikada se nisam potpisivao inicijalima D. A. Niti S. B. Moraš biti novinar da u ozbiljnom mediju doniješ dvije stranice – vezane.
Odavno su, u našem društvu izgubljene te norme!
Stojim, iza svake napisane riječi, imenom i prezimenom. Grmečkim i herojskim!
Što se tiče prijedorskih fudbalskih tokova, Radmilo Šipovac i Dragiša Adžić su elementarna nepogoda za sve kopove naših prirodnih bogatstava jer oni kroz maglu žele da ušićare.
Koliko su pomenuta dvojica kvalifikovani novinari govori i podatak da su, zaslijepljeni mržljom, na brutalan način pogrdnoi nazvali i trenera evropskih manira i profesije u našem klubu – Gorazda Mihailova su „prekrstili“ u Mihaila Grozdova. Ko će njima ubuduće da vjeruje u Republici Srpskoj kada ni obično pravoslavno ime i prezime ne znaju da izgovore, niti napišu!?
Evo, i ja kažem: Kradmilo Stipunovac i Grabiša Džabić! Hoće li mi neko vjerovati?
Štamparska greška, zar ne!?
Ili možda Kuštro kaže – elementarna nepogoda.
Obojica personifikovanih „fokusovaca“ našli uhljebljenje u narodu da ga i dalje zajebavaju i pljačkaju!
Pitam samo one što vole Rudar Prijedor gdje su bili 25. decembra 1995. i 31. jula 1996. godine?
Ako ne znaju neka prelistaju arhivu našeg kluba i shatiće.
A što se tiče Sloge iz Trna ona nikada nije bila ozbiljan takmac našem Rudar Prijedoru.
Mi smo se poigravali s njom jer je obična niskobudžetna igračkica!
Šipovčeva tvorevina!
Takvih se odavno ne bojimo jer imamo djecu za poigravanje!
P.S. Ovo sam naučio u razredu sa istim, neko je odlikaš, a neko propalica!