Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala

Društvena apatija i hronična ekonomska depresija natjerali su narod u Federaciji Bosne i Hercegovine na ulice. Gladni stomaci zavapili su protiv vladajućih skorojevića i pljačkaša vlastitog naroda, a od gladi i pogled im se zamutio pa su počeli da žare, pale, biju, lupaju, kamenuju, viču...

Republika Srpska, i hrvatski dio Federacije BiH ostali su imuni, ali iskra požara lako može da se prenese preko plota u komšiluk. Ne mislimo na entitetske i etničke granice u zemlji koju je ujedinio Dejtonski sporazum u Ohaju već na budućnost cjelokupnog društva u kojem se sve posmatra i mjeri iz tri ugla i sa tri stanovišta.

Opravdani je strah da se lako može desiti da početkom marta sve dodatno još bukne. Za ovaj oprez imamo jako uporište u činjenici da početkom trećeg mjeseca počinje BH Telecom Premijer liga BiH, a na ovim, nekada jugoslovenskim prostorima, fudbalski stadionu su uvijek bili poligoni za razne mešetare, politikante i obmanjivače koji zavedu mase u interesu svojih svakakvih ciljeva.

Još uvijek u lošem sjećanju su nam neredi koji su se dešavali na stadionima širom BiH prije dvije i više godina. „Gorili“ su Mostar, Sarajevo, Banjaluka i ostali premijerligaški stadioni na kojima su odzvanjale nacionalističe i šovinističke parole.
Sada je zapaljiva iskra vrlo blizu našeg, fudbalskog, plasta sijena!

Oprez gospodo...
Ako se nastave demonstracije u Tuzli, Zenici, Sarajevu, Mostaru, Bihaću... (svi gradovi imaju izuzetno zapažene i popularne klubove, u glavnom gradu BiH su čak četiri premijerligaša) onda bi u martu mogao da plane i fudbal dejtonske teritorije.

Politika je uvijek bila u sprezi sa sportom, fudbalom pogotovo, jer ni sa jednog sportskog zdanja poruke bilo koje vrste, nisu jasnije i upečatljivije kao sa fudbalskog. Šta će biti ako je plamen već zahvatio ovaj dio našeg društva, a kofe s vodom su kilometrima daleko?
Mislim da smo svi, skupa, najebali!

Ne treba se vratiti mnogo u prošlost, dovoljno je sjetiti se nesrećnih devedesetih godina prošlog vijeka i maksimirskih dešavanja. Tada je pala jedna moćna zemlja sa trećom armijom na svijetu u to vrijeme...
Kakva je sudbina skrhane i izraubovane BiH čiji su državni resursi u privatnim džepovima nekolicine halapljivaca?

Protesti u gradovima Federacije BiH sa većinskim bošnjačkim stanovništvom su dobro organizovani pod nacionalnom maskom u kojem politički lobiji unutar ovog etničkog korpusa žele da se obračunaju međusobno. Pobijediće onaj ko prvi počne da upravlja „nezadovoljnom“ masom.

Balkanski recepti za nemire i pravdu imaju specifičnost sa fudbalskim pečatom pa zbog toga želimo da upozorimo na ono što bi moglo da uslijedi, a to su neredi na stadionima, obračuni navijačkih grupa na putu do sportskih zdanja, prekidi utakmica, totalna anarhija.
Fudbal je uvijek bio ogledalo i duša jednog društva. Ako on propadne, ogledalo se razbilo, a duša zalutala.

Politika je opasna rabota ovdje kod nas, na trusnom Balkanu, gdje se za ništa poteže nož, a za nešto iznad toga vadi automatsko oružje.
Nisu sporne ni etničke grupe, ni klupska obilježja. Neko namjerno pravi nered i haos da bi se lakše snašao u njemu i opljačkao i ovo malo društvene imovine što je ostalo.

A demonstranti koji žare i pale, ruše i lupaju nisu ni svjesni da će njihovi nalogodavci se izvući iz cijele priče čim se okoriste, pa će rekonstrukcija svih onih zapaljenih i slupanih biti plaćena upravo iz džepova onih koji su i napravili ta djela.

Ostaje samo činjenica da je to bila jedna gruba igra...
Šta ćemo ako i fudbal u BiH postane grub, grublji nego političke igre?