Sportlive.ba

Switch to desktop

sreda, 11 decembar 2013 22:09
Ocijeni ovaj članak
(8 votes)

Milići: Nekad baza šampiona, danas „Rajkovog tornja“

Piše: Slavko BASARA

Milići, rudarsko mjestašće (boksit, ruda iz koje se dobija aluminijum) na putu Zvornik – Vlasnica, pod obroncima Romanije, nekada je bilo baza šampiona Republike Srpske u fudbalu (prvi šampion), šahu, kuglanju i rukometu (žene). U to vrijeme jedan od najjačih privrednika u Republici Srpskoj, Rajko Dukić je stvorio moćnu sportsku sredinu.

Kao gledalac, odnosno preteča današnjih „Alkohol bojsa“, navijačke grupe iz Prijedora, posmatrao sam prije 17 godina, 31. jula 1996. prvi meč za apsolutnog šampiona Prve lige Republike Srpske. Rudar Prijedor je u 10. minutu vodio 2:0, a na kraju je izgubio 2:5 i u revanšu na svom terenu nije nadoknadio propušteno na „Supač polju“ (2:1).

Nedavno, kao službeni predstavnik Rudar Prijedora posjetio sam hotel „Milići“ zajedno sa ekipom – gostovali smo u Srebrenici kod Gubera u četvrtfinalu Kupa – i zatekao sam tamo Miladina Vasiljevića, čovjeka s kojim sam nekada sarađivao dok sam bio novinar u povoju, pripravnik u „Glasu Srpskom“. Bio je, i ostao mi, drag čova. Srdačno smo se pozdravili.
- Kako je Miladine, šta ima u Milićima. Gdje si ti danas, u kojem klubu?
- Nisam nigdje, eto penzija, pa malo životarenje. Daleko sam od sporta. Rajko je u Beogradu, ima druge obaveze – odgovorio mi je.
Zaista, vidjelo se na njemu da je prisutno neko razočarenje jer taj šampionski Boksit, u međuvremenu, propao, klub je bio na ivici propasti, jedva se spasao.

Preimenovan je u FK Milići i takmiči se u Regionalnoj ligi Republike Srpske, grupa istok – zvanično četvrti rang takmičenja u dejtonskoj BiH!
- Moj Slavko, sve je ovo propalo, vidić gdje smo danas. A nekada smo žarili i palili. Šteta... – požalio mi se Miladin koji je nekada bio sinonim za sport iz Milića, a sretao sam ga u Banjaluci, Prijedoru, Budvi, Beogradu, Herceg-Novom...

Danas su ostale uspomene i sjećanja na fudbalere Dejana Pantelića, Dejana Dragičevića, Zorana Majstorovića, Dragišu Krašumovića, Aleksandra Samurovića, Gorana Sarića... rukometašice doktorku Vesnu Katić i Radu Dukić, kuglaše, šahiste...
- Rajko je veliki čovjek. Da njega nije bilo ništa ovo danas od Milića ne bi ni postojalo. Pitanje da li bi bili i opština – rekao je jedan žitelj Milića.

U Milićima jedino što je veliko, i dominira, danas je „Rajkov toranj“ smješten nedaleko od hotela i autobuske stanice, bazena u kojima smo se kupali obučeni pomenute 1996. godine. Nismo mogli, mi Prijedorčani, da odolimo njegovom izazovu. Vozač Radenko Vasiljević, fizioterapeut Vladan Lekanić i ja poranili smo ujutro u osam časova da se popnemo na toranj i popijemo kafu. Ljubazna konobarica bila je susretljiva i nasmijana uprkos tome što je morala, pretpostavljamo, da ustane u šest ujutro.

Vidi se da zna sa „turistima“. Odvela nas je liftom na toranj visok 50 metara podignut u čast najvećeg sugrađanina Rajka Dukića, biznismena i čovjeka koji je od Milića stvorio „sportsku silu“. Ona je nestala, ali toranj će ostati zauvijek – kao svjedočanstvo.

Bili smo iznenađeni, kao da se radi o vasionskom brodu. Neko je tiho od nas trojice prozborio:
- Jesmo seljaci, ni iznenađenje u Milićima ne krijemo!
Naručili smo kafu, raskrilili listove „Sportskog Žurnala“, a konobarica nam je pustila laganu muziku i izvinila se:
- Molim vas, oprostite, sama sam, pomoć mi dolazi u deset časova, moram da idem dolje u kafić imam gostiju, ako nešto treba pozovite – rekla je i zamakla iza okruglog šanka.

Lift je počeo da se spušta. Mi radoznali, izašli smo i na balkon, posmatrali panoramu Milića, fotografisali se... U tren oka prošlo je 45 minuta. Morali smo da idemo. Piće smo platili u kafani u podnožju tornja.
- Hvala na posjeti i dođite nam opet – rekla je crvenokosa kelnerka za nama.
- Hoćemo, ostanite zdravi i veseli – uzvratili smo u glas pokraj isprepletenih pogleda ostalih gostiju koji su se vjerovatno pitali „odakle su ovi?“

Nas je put dalje vodio u Srebrenicu, toranj je ostao iza nas kao simbol nekadašnje veličine Milića u sportu, a danas u rudničkom svijetu Republike Srpske i ovog dijela Balkana.
Bili jednom Milići, baza sportskih šampiona...
Danas „Rajkovog tornja“.

Zadnji put ažurirano utorak, 26 avgust 2014 17:36

1 komentar

  • Komentar Link LJubisav Gavrić utorak, 01 april 2014 16:42 posted by LJubisav Gavrić

    Milići i Rajko su uvijek bili i sada su a uvijek će i biti veliki. Daleko su Milići ( geografski ) od Romanije jer su, u stvari, na sjeveroistoku ispod Javor planine ali su u mnogo čemu slični Romaniji i Romanijcima. Sve najbolje o Milićima i Milićanima. Pozdrav!

Ostavite komentar

Make sure you enter the (*) required information where indicated.Basic HTML code is allowed.

www.sportlive.ba | Sportski Portal 2012. Sva Prava Zadržana

Top Desktop version