Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala

Jedan od najtužnijih dana u dosadašnjem životu, pored onog posljednjeg kalendarske 2012. godine kada sam izgubio najčvršći i najiskreniji životni oslonac, bio mi je 30. jun 1990. godine. Plakao sam kao „kišna godina“.
Tog dana, na stadionu „Artemio Franki“ u Firenci Jugoslavija, ona velika, je odigrala posljednju utakmicu na svjetskim šampionatima. Izgubila je na penale od Argentine – 2:3 – budućeg vicešampiona svijeta, poslije 120 odigranih minuta bez golova. Ko zna kako bi sve bilo da Ivica Osim, tada selektor „plavih“, nije rotirao Faruka Hadžibegića i Dragoljuba Brnovića u četvrtoj i petoj seriji udaraca sa 11 metara?!

Bili su, Osimovi momci, tada spremni za najveći poduhvat, čak i sa igračem manje (isključen Refik Šabanadžović) nadigrali su „gaučose“ sa Maradonom, Kaniđom, Buručagom i nevjerovatnim golmanom Gojkoečeom koji je bio drugi čuvar mreže tada aktuelnih svjetskih šampiona, a iznenada dobio priliku nakon loma noge Pumpida protiv selekcije SSSR u drugom kolu grupne faze.

Majstor svog zanata i u toj utakmici, kao i u većini odigranih u dresu „sa šest buktinja“ bio je današnji selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine Safet Pape Sušić. Još uvijek se sjećam, kao da je juče bilo, njegovog zicera pred Gojkoečeom kada je uštopovao loptu na grudi i za milimetar je bio for predug, pa ju je golman Argentine pokupio ispred majstora fudbala. Eh, da je Pape tada pogodio... Gdje bi nam bio kraj?

Nije Sušić bio samo vrhunski igrač čija je karijera, i klupska i reprezentativna, istinski ram za uspjeh i fudbalsko majstorstvo. On je danas i veliki stručnjak. Pokazao je to tokom kvalifikacija za Mundijal u Brazilu kada je njegova ekipa prosto mljela rivale i jedina je s Balkana sigurni učesnik najveće svjetske sportske smotre naredne godine.
Malo koja reprezentacija danas ima takvog selektora i čovjeka koji je od 11 momaka složio dobitnu kombinaciju i buduće idole mladih igrača: Misimović, Pjanić, Džeko, Spahić, Stevanović, Ibišević... nisu Sušićeva otkrovenja, ali im je on našao žicu kolektivnog duha i ugradio je u kvalifikacioni uspjeh.

Uvijek smiren, odmjeren i bez mnogo pompeznosti Safet Sušić je išao od utakmice do utakmice i najavljivao uspjehe reprezentacije BiH. Jedini kiks desio se u Zenici protiv Slovačke, ali ni tada, kada je prvo mjuesto u grupi bilo ugroženo, Pape nije gubio tlo pod nogama.
- Sačekajte, ima i meč u Žilini. Sigurno ćemo pobijediti Slovačku. Nije ovo kraj svijeta! – govorio je tada Sušić.

I Slovačka je pobjeđena. Već tada se znalo da BiH ništa ne može da zaustavi na putu za premijerni Mundijal. I to baš u „zemlji kafe, sambe i fudbala“.
Pred Safetom Sušićem je još mnogo rada i posla, a ono što je uradio sa svojim momcima i kakve je sve benefite donio fudbalu dejtonske zemlje, samim tim i Republici Srpskoj, ne treba trošiti riječi.
Fudbalski majstor i laf života se, ipak, rađaju. To se ne postaje već je to Božiji dar.

U knjizi „Od talenta do asa“ proslavljeni fudbalski trener Vukašin Višnjevac pod naslovom: „Safet Sušić: Od Boga dodirnut“ je napisao:
„Njegov talenat je prirodan i autentičan na način i gotovo u mjeri u kojoj je to bila darovitost jednog Krojfa, Maradone ili Zidana, na primjer. Sušić je igrao podjednako dobro sve: i na desnom i na lijevom krilu, i kao centarfor, i u ulozi veznjaka. Tako je do dana današnjeg meni i drugima, ostavio u amanet dilemu na kojoj je poziciji, ustvari, on bio najjači?“

I stvarno, Sušić je te 1990. godine imao godina koliko ja danas – 36 – a bio je kao debitant u nacionalnom timu Jugoslavije igrajući sa tolikim žarom i željom.
Svako hvaljenje pojedinca od pojedinca je subjektivna stvar i podložna je osporavanju od „kritične mase“ lezilebovića, ali kao skup svih pozitivnih osobina, kako igračkih i ljudskih, danas i stručnih – trenerskih, mogu da slobodno kažem da bi Pape Sušić, siguran sam u to, bio bolji igrač i od Mesija, i od Ronalda, Neimara, nekada pravog Ronalda, Ronaldinja...

Oni su čista komercijala i premalo daju za onoliko koliko zarađuju. A Papetu do 28. godine je bio zabranjen izlazak iz SFR Jugoslavije.
Svako vrijeme nosi svoja pravila...
Tamo gdje je stao 30. juna 1990. godine Safet Pape Sušić ima priliku, doduše kao selektor, da nastavi u Brazilu 2014. godine.
Srećno!