Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala

Balkanska fudbalska priča nakon utakmica odigranih u petak veče prešla je iz kulminacije i klasične zavrzlamu i zaplet u kojoj ni oni nepobjedivi nisu više sigurni za odlazak na Mundijal u Brazil 2014. godine.

„Zmajevi“ Safeta Sušića ostali su bez krila u grotlu „Bilinog polja“ čime je siguran let ka Južnoj Americi pretvoren u moru i strah od prisilnog ateriranja u Atlantski okean. Slovaci su iskoristili euforiju domaćina, uhvatili posljednji voz i ušli u trku za plasman na Svjetsko prvenstvo, a reprezentativce Bosne i Hercegovine prizemljili i donijeli im nemiran san pred dva posljednja, odlučujuća kvalifikaciona kruga.
Još jednom je fudbal pokazao da ne treba sjeći ražanj dok je zec u šumi!

Do juče otpisani Slovaci i neprikosnoveni Bosanci i Hercegovci odjednom su, ne na tabeli, već u psihološkom smislu, zamijenili uloge tako da će novo odmjeravanje snaga ove dvije reprezentacije u utorak u Žilini biti svojevrsni derbi evropskih kvalifikacija. Biće to meč istine i za jedne i za druge.
U svoj ovoj priči najviše su profitirali neubjedljivi Grci koji su teškom mukom savladali Lihtenštajn u gostima, bodovno su se izjednačili sa „Zmajevima“ tako da u posljednja dva kruga ulaze sa lakšim rasporedom i velikom šansom da osvoje prvo mjesto u grupi, odnosno izabranike selektora Safeta Sušića pošalju u baraž, a možda i na treće mjesto.

Kako se sve promijeni za 90 minuta i sruši kao kula od karata, a gradilo se u prethodnih sedam kvalifikacionih duela?!
BiH je sagorila u prevelikom takmičarskom naboju, mudri Slovaci su znali to i sačekali kiks domaćina. Eventualnim neodlaskom BiH na Mundijal u Brazil izgubiće svi, od igrača, Saveza, klubova... kompletan fudbal biće degradiran i na ivici ambisa. Ali, i reprezentacija je samo slika opšteg stanja društva dejtonske zemlje.

Nekoliko stotina kilometara istočnije, u Beogradu, na „Marakani“ igrao se derbi ovog kruga kvalifikacija, ne po tabeli već po rivalitetu. Bivša braća, Srbi i Hrvati podijelili su bodove čime su gosti obezbijedili baraž, a „Orlovi“ se definitivno oprostili od puta u Brazil. Mladi tim Siniše Mihajlovića je bio bolji, satjerao je „vatrene“ u mišiju rupu i pokazao da srpski nacionalni tim ima budućnost. Po igri prikazanoj u Beogradu Hrvatska i ne zaslužuje plasman na Svjetsko prvenstvo, dovoljan joj je i baraž u kojem će, najvjerovatnije, i igrati.

Hrvati su stvorili jednu šansu, jednom ozbiljno prešli centar i poveli, Srbija je izjednačila golom talentovanog Mitrovića koji je pokazao da će izrasti u centarfora svjetskog kalibra. Ipak, loša je to utjeha za izgubljene kvalifikacije u kojima je selektor Mihajlović lutao i značaj pridavao nebitnim stvarima prije postavljanja takmičarskog cilja. Tako je pjevanje himne postalo važnije od same igre i kvaliteta igrača.
Sve je to balkanska fudbalska priča.

Na kraju treba istaći i da se „mrtva“ Slovenija minimalnom pobjedom protiv Albanije vratila u život i stekla kakvu-takvu šansu da se domogne najveće svjetske sportske scene.
Kada se dođe do epiloga utakmica odigranih u petak jasno se može reći da je BiH najveći gubitnik, Hrvatska se provukla, Srbija pokazala da ima perspektivu, a Slovenija je najviše profitirala. Baš kao i Grčka!