Logo
Print this page
petak, 23 avgust 2013 21:07
Ocijeni ovaj članak
(8 votes)

Malograđanski kompleksi i šizofrenija

Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala

Vježbanje šizofrenije je glavna odlika Područnog fudbalskog saveza Banjaluka jedinog od sedam segmenata Fudbalskog saveza Republike Srpske koji nije u sistemu.
Zbog čega?

Ljudi koji vode politiku ovog područja su, izgleda, dovoljni sami sebi; sami sebe pozdravljaju i otpozdravljaju; predstavljaju se kao jedan, pa kao drugi, a onda navodno razgovaraju sami sa sobom; nipodaštavaju sve što je progresivno i od višestrukog značaja pogotovo u sadašnjim trenucima kada se zakotrljala priča o reprezentaciji Republike Srpske.

Oligarhija okupljena oko predsednika Draška Ilića pljuje i blati sve ono što je normalno, negira ono što je uspješno, pod plaštom tipično malograđanskih kompleksa. Mediokriteti i polupismeni likovi, prevaranti i oni koji zaobilaze Zakon danas predstavljaju fudbalsku sliku Banjaluke.
Oni, na svu sreću, neuspješno već duže vremena pokušavaju da nipodaštavaju FS Republike Srpske, predsjednika Milu Kovačevića i generalnog sekretara Rodoljuba Petkovića, kao i sve njihove saradnike koji se u teškim trenucima bore za što bolji položaj fudbala.

Kovačević je izrastao daleko iznad provincijskih elemenata fudbalske Banjaluke, a Petković je nepoželjan zato što je priznat i poznat, što su oni u odnosu na njega duboka margina. PFS Bijeljina, najuspješniji Savez u sastavu FSRS je za njih lopovski samo zato što ima najviše uspjeha i klubova i što je najorganizovaniji. Umjesto da se ugleda na Bijeljinu Banjaluka se guši u svom prostakluku.

Gdje su danas klubovi iz najvećeg grada Republike Srpske? Napredni su samo Krupa i Naprijed, BSK-a, Krajine, Vrbasa... nema nigdje. Borac je posebna priča. Banjaluka nema nijednog prvoligaša Srpske. Zar je to uspjeh i ono čime se treba hvaliti. Onim što se budala ponosi, pametan se stidi!
U gradu na Vrbasu najvažnije je reći: „ja sam Banjalučanin“. Šta to zapravo znači? Je li to neka titula ili zvanje?

Zbog podsjećanja na neke stvari i prošlost treba reći da su za Banjaluku najviše uradili ljudi koji su došli sa strane: Ban Svetislav Milosavljević, Zdravko Rađenović, Marijan Beneš, Abas Arslanagić, Zoran Smileski... Spisak je poduži.
Banjaluka je dovoljna sama sebi, ovako mentalno oskrnavljena jer njeni fudbalski radnici ne prepoznaju osnovne principe života i rada. A imali su priliku da se dokažu i pokažu. Nisu uspjeli. Dobijali su, upravo od tog istog FSRS, „milion“ šansi, ali iz malograđanštine se ne rađa uspjeh. Niti duh!

To je ona ista Banjaluka koja je prkosila svima i sebi nanijela najveće zlo. Na izbornoj Skupštini FSRS negirala je i skupštine odluke svog područjua.
U Banjaluci čak dotle ide glupost i nespresušni je izvor za šizofreniju.
Što jedne prilike napisa moj kolega po struci Radmilo Šipovac: „Banjaluko, grom u te puk'o“.
Izgleda da je baš puk'o i da od tada ona i nije baš pod „ausvinklo“ što se fudbala tiče?!

Zadnji put ažurirano ponedeljak, 11 novembar 2013 22:41

11 Komentari

www.sportlive.ba | Sportski Portal 2012. Sva Prava Zadržana