Piše: Slavko BASARA

Živimo u vremenu mnogih dilema, a još jednu će nam donijeti sljedeća godina, stota poslije sarajevskog atentata koji je izazvao Prvi svjetski rat, a glasi: da li je mladobosanac Gavrilo Princip terorista ili rodoljub?
Sve je izgubilo svoju izvornu vrijednost, a istorijske činjenice su iskrivljene, na sceni je neko novo prekrajanje svijeta. Činjenice i argumenti nisu više ništa drugo osim prah i pepeo u vremenu tranzicije koje je u ljudima pobudilo ono najgore: mito i korupciju, nemoralnost, halapljivost, gramežljivost, osionost, kabadahizam...

Olimpijsko-mediteranska fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine prošla je kao „bosa po trnju“ na Mediteranskim igrama u turskom gradu Mersinu. „Nade“ BiH su u grupi sa Marokom, Turskom i Albanijom zauzele posljednje mjesto! Poražene su od „strašnog“ Maroka 0:3, remizirale sa „prejakom“ Albanijom 2:2 i doživjele debakl od „nejakih“ Turaka 2:5?!
U ovoj posljednjoj utakmici BiH se propisno obrukala jer je 60 minuta na terenu imala igrača više (isklučen golman Turske), ali umjesto da vođstvo od 2:1 uveća, Turska je deklasirala BiH sa 5:2!

Naši bajni selektori Vlado Jagodić, Toni Karačić i Sakib Malkočević su se baš proslavili kao vrhunski stručnjaci i nevjerovatni „lovci na talente“. Gospodo, svaka vam čast na izboru reprezentativaca i „odličnim“ rezultatima u Mersinu! Da čovjek ne povjeruje.
Sigurno je da selektori imaju pravo da u reprezentaciju pozivaju koga smatraju da treba, da imaju pravo d abiraju taktiku, da imaju miljenike i one koje ne simpatišu, ali isto tako njihova odgovornost u slučaju neuspjeha, što je više nego očigledno bilo u Mersinu, mora da se stavi na sto i razmatra.

Izvršni odbor Fudbalskog saveza BiH je neposredno prije Mediteranskih igara u mersinu smijenio selektora Husrefa Musemića zbog bolesti (operisao srce), ali je „precrtao“ i kompletan stručni štab u sastavu: Darko Nestorović, Boris Gavran i Aleksandar Božović. Postavljeni su gubitnici Jagodić, Karačić i Malkočević. „Opravdali“ su ukazano povjerenje. Bajni selektori sa izleta u Mersinu.
Ko su zapravo Jagodić, Karačić i Malkočević?

Prvi je totalno izgubio identitet i osjećaj za fudbalskim vrijednostima, zaboravio je koga predstavlja, drugi je sličan prvom, unazad nekoliko kvalifikacionih ciklusa njegov tim je katastrofalan, dok je treći u nekoj čudnoj sprezi sa „trgovcima igrača“. Njih trojica su idealan spoj za današnje mešetarsko društvo u kojem su prava ogromna, a odgovornost nikakva.
E, dosta više. Tome se na kraj već jednom mora stati!

Izvršni odbor FS BiH pored pomenutih selektora treba da preispita i uloge „vječnih“ i „neprevaziđenih“ Murata Jahe i Denijala Pirića. I njihova odgovornost je velika, samo ima li ko u ovoj napaćenoj zemlji da ih pozove na nju?
Pored Gavrila Principa dobili smo još jednu dilemu – fudbalsku – koja glasi: da li su Vlado Jagodić, Toni Karačić i Sakib Malkočević zaista kao selektori nedodirljivi ili će omladinski fudbal u BiH nastaviti da juri ka ambisu?

Ako trojica selektora koji, na osnovu argumenata i rezultata u Mersinu, više liče na fudbalske skalamerije nego li na ozbiljne stručnjake opravdaju svoj neuspjeh sa Mediteranskih igara na koje su otišli da im „zadnjica vidi puta“ onda smo zaista, kao društvo, bolesni bez mogućnosti izlječenja.
Pastir je izgubio svoje stado, žalosno je i staro i mlado, samo su, izgleda, pametni Malkočević Sakib, Karačić Toni i Jagodić Vlado.
Jadna majko jadnih li svatova!