Piše: Slavko Basara, novinar Sportskog Žurnala

Godinama, slobodno možemo reći i decenijama, zatvoreni smo u tranzicioni autobus sudbine koji stoji u mjestu, a pored nas prolaze karavani života. Ni psi lutalice ne žele da obilježe teritoriju podizanjem noge na točkove našeg autobusa u kojem je sve više zagušljivo zbog životne kiseline koja nas sve više obuzima. Možemo samo da, od nakupljene gorčine i mučnine, povratimo u papirnu vrećicu.
Veliki razlog cjelokupnog stanja havarije koja je zhvatila naše društvo leži i u bolesnom fudbalu u kojem se prepliću propalice i probisvijeti, kvazi menadžeri i kladioničari, hohštapleri i klošari, umišljeni likovi i tobož vrle gazde... Nema kakvih nema likova. Nataložilo se, brate, godinama mnogo toga negativnog da ni džukelama sa ulice više nismo zanimljivi. Pametni i učeni su odavno na margini, neki svojom, a neki tuđom voljom. Žrtve vlastitog karaktera i siledžija.

Svakog maja raspredaju se priče, pišu scenariji, planiraju režije da bude što pokvarenije, a da svi od toga imaju koristi. Bez obzira bio taj novac proklet ili ne. Tako „gazde“ bez razmišljanja stavljaju „čestiti“ novac na „keca“, „iks“ ili „dvojku“ da im postane još „čestitiji“. Uz put, nosi se lova i u koferima, kao što je svojevremeno, uz svjedoka bivšeg kapitena „plavih“ Almira Gredića, donijelo Žepče na „Grbavicu“ da od Željezničara kupi opstanak u Premijer ligi BiH. Tada je ispao banjalučki Borac.
Danas je Borac u žiži interesovanja jer on odlučuje o ispadanju i opstanku. Banjalučani u posljednja dva kola dočekuju Travnik i gostuju u Gabeli kod GOŠK-a, znači direktno će uticati na to ko produžava premijerligaški život, a ko se seli rang niže. Prije toga Rudar Prijedor u direktnom obračunu čeka Gabeljane. A narod svašta priča... I izmišlja!

U vremenu kada se izgubilo povjerenje nekada se čovjek zapita – može li uopšte sam sebi više da vjeruje?! A kamoli ljudima sumnjivog morala i dokazanih lopovskih djela?!
Banjaluka i Prijedor će naredne subote biti epicentar svih fudbalskih dešavanja u regionu, ali i šire. U nekadašnjoj Bosanskoj Krajini, danas zapadnom dijelu Republike Srpske, vrlo je vjerovatno ispričaće se priča poslije koje će sve biti jasno u sezoni na izmaku. A u ova dva grada se, kao uvertire za utakmice Borac – Travnik i Rudar Prijedor – GOŠK, svašta dešavalo. Banjaluka je organizovala,  po krajnjim amaterskim principima i provincijskim metodama donatorsko veče za spas Borca koje je doživjelo fijasko. U Prijedoru su, opet, nepozvani navijači „uljepšali“ finale Kupa Grada Rudar Prijedor – Omarska iskoristivši kiks organizatora, OFS Prijedor, dopustivši sebi da sav arsenal topovskih udara potroše kad već nisu mogli to isto da urade na premijerligaškim mečevima.

Prije utakmice veterana Borca i Crvene zvezde i donatorske večeri Borac je potopljen u Širokom Brijegu (0:4) i u javnost je isplivala informacija da Banjalučani nemaju licencu za Evropu. S druge strane „rudari“ su imali težak meč s Čelikom u kojem je glavnog klovna „u rukavicama“ igrao trener gostiju i selektor mlade reprezentacije BiH Vlado Jagodić inače nekadašnji fudbaler Rudara iz Ljubije!
Sa ovim mučninama i gorčinama Banjalučani i Prijedorčani čekaju Travnik i GOŠK. A spletkaroši i kobci već danima nadlijeću gradske stadione u gradu na Vrbasu i gradu na Sani očigledno gledajući sebe u svim varijantama koje se pominju, a od kojih je većina, skoro 99,99 % , nečiji plod mašte. Reklo bi se bolesnih umova.

Da se ipak vratimo na nezavršenu misao sa početka teksta, i to pitanjem: šta će biti kada povratimo gorčinu života u papirnu kesu ustajalog autobusa naše sudbine?
Odgovor na ovo pitanje će, vjerovatno dati šoferi oronulog društva i upravljači naših života. Da li su dugmad za otvaranje vrata koja vode na čist vazduh pokvarena ili niko neće da ih pritisne ostaje dilema.
Sve do jednog, kada se zavrti novi krug života i sve krene ispočetka. Do tada tražimo prst koji će pritisnuti taster za našu svjetliju budućnost.
Ako se on uopšte do sada i rodio?!