Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala
Fudbal u Bosni i Hercegovini je zakopan do brade, iznad zemlje mu viri samo glava sa disajnim putevima. Do kada će tako biti niko ne zna? Mnogi predviđaju do 26. maja 2013. godine.
A onda?
Zbogom lijepa igro ne stanuješ više ovdje, u srcu nekadašnje Jugoslavije, zemlje koje se sjećamo samo po lijepom, ali mnogo toga lažnom.
U današnjem poganom vremenu čiji smo savremenici nezahvalno je od ljudi očekivati da budu jasni i iskreni, ali zar više ne postoji ni zrno poštenja i ljudskosti, odnosno profesionalizma i fer-pleja?
„Velikan“ iz Gabele, neprikosnoveni Travnik, uvijek „nepredvidivi“ Leotar i „pokriveni“ Zrinjski i ko zna ko sve još zatrovao je fudbal u Bosni i Hercegovini. Šta da se radi, ko zna zbog čega je sve to dobro?!
Tri kola ili vremenski 270 minuta prije završetka još jedne premijerligaške sezone u bosanskom fudbalskom loncu se još kuhaju: GOŠK, Travnik, Rudar Prijedor i Zvijezda. Među ova četiri kluba traži se drugi putnik u entitetsku ligu sa već davno otpisanom Gradinom. Radnik i Velež su se izvukli, ne krčkaju se više.
Pojedini klubovi naprasno, preko noći, ulaze u formu i stižu za dva ili tri kola ono što nisu uspjeli da ostvare u dvadeset i kusur prvenstvenih etapa. Javnost će reći: „pa fudbal je to, u njemu je sve moguće“!
Koliko god je ova igra nepredvidiva i zanimljiva, ipak u sebi sadrži određene zakonistosti i logiku, odnosno ne dozvoljava uspješnu improvizaciju. To bi se prije moglo okarakterisati kao humanitarno spasavanje žrtve. Igraju se i veliki i mali u dejtonskoj zemlji samo što mali uvijek skidaju gaće pred velikima i često budu – „izrešetani“.
Kada bi se neko od holivudskih režisera odlučio da snimi film o štimanju i dogovaranju rezultata trebalo bi da dođe na kurs i školovanje u Bosnu i Hercegovinu u kojoj ni ono očigledno nije istinito, a ono nemoguće nije nedostižno. U dejtonskoj zemlji, kada je riječ o fudbalu, nije strano ni zvijezdu sa neba skinuti.
BH Telecom Premijer liga Bosne i Hercegovine je savršen scenario za holivudske lovce i kamere.
Ne treba mnogo kukati, nije ovo samo slučaj u ovoj sezoni. I ranije su se dešavale još gore stvari. Glasinac pustio Brotnjo u Sokocu – ispala gradiška Kozara, Željezničar pustio Žepče na Grbavici – ispao banjalučki Borac, Velež pustio GOŠK u Vrapčićima – ispala tuzlanska Sloboda... i tako redom. Primjera je bezbroj, svaki je priča i epizoda za sebe. Ovo su samo neke od njih.
Kad je nešto godinama ucrvano, onda to i ne vrijedi.
Kako se poslije svega gore navedenog izboriti za ozdravljenje fudbala?
Odgovor je jednostavan – nikako!
Od crvave građe ne pravi se kuća. Crvava jabuka davno je izbačena iz jelovnika žitelja BiH. Crvavo meso se uvozi iz Južne Amerike.
Crvavo društvo je osuđeno na propast. Lijeka nema!
Kad je tako, 'ajde bar, u vremenu naglog odliva morala, da pripitomimo crve...
